MAGAZIN ZA NAUKU, ISTRAŽIVANJA I OTKRIĆA
»  MENI 
 Home
 Redakcija
 Linkovi
 Kontakt
 
» BROJ 89
Planeta Br 89
Godina XVII
Mart - April 2019.
»  IZBOR IZ BROJEVA
Br. 115
Jan. 2024g
Br. 113
Sept. 2023g
Br. 114
Nov. 2023g
Br. 111
Maj 2023g
Br. 112
Jul 2023g
Br. 109
Jan. 2023g
Br. 110
Mart 2023g
Br. 107
Sept. 2022g
Br. 108
Nov. 2022g
Br. 105
Maj 2022g
Br. 106
Jul 2022g
Br. 103
Jan. 2022g
Br. 104
Mart 2022g
Br. 101
Jul 2021g
Br. 102
Okt. 2021g
Br. 99
Jan. 2021g
Br. 100
April 2021g
Br. 97
Avgust 2020g
Br. 98
Nov. 2020g
Br. 95
Mart 2020g
Br. 96
Maj 2020g
Br. 93
Nov. 2019g
Br. 94
Jan. 2020g
Br. 91
Jul 2019g
Br. 92
Sep. 2019g
Br. 89
Mart 2019g
Br. 90
Maj 2019g
Br. 87
Nov. 2018g
Br. 88
Jan. 2019g
Br. 85
Jul 2018g
Br. 86
Sep. 2018g
Br. 83
Mart 2018g
Br. 84
Maj 2018g
Br. 81
Nov. 2017g
Br. 82
Jan. 2018g
Br. 79
Jul. 2017g
Br. 80
Sep. 2017g
Br. 77
Mart. 2017g
Br. 78
Maj. 2017g
Br. 75
Septembar. 2016g
Br. 76
Januar. 2017g
Br. 73
April. 2016g
Br. 74
Jul. 2016g
Br. 71
Nov. 2015g
Br. 72
Feb. 2016g
Br. 69
Jul 2015g
Br. 70
Sept. 2015g
Br. 67
Januar 2015g
Br. 68
April. 2015g
Br. 65
Sept. 2014g
Br. 66
Nov. 2014g
Br. 63
Maj. 2014g
Br. 64
Jul. 2014g
Br. 61
Jan. 2014g
Br. 62
Mart. 2014g
Br. 59
Sept. 2013g
Br. 60
Nov. 2013g
Br. 57
Maj. 2013g
Br. 58
Juli. 2013g
Br. 55
Jan. 2013g
Br. 56
Mart. 2013g
Br. 53
Sept. 2012g
Br. 54
Nov. 2012g
Br. 51
Maj 2012g
Br. 52
Juli 2012g
Br. 49
Jan 2012g
Br. 50
Mart 2012g
Br. 47
Juli 2011g
Br. 48
Oktobar 2011g
Br. 45
Mart 2011g
Br. 46
Maj 2011g
Br. 43
Nov. 2010g
Br. 44
Jan 2011g
Br. 41
Jul 2010g
Br. 42
Sept. 2010g
Br. 39
Mart 2010g
Br. 40
Maj 2010g.
Br. 37
Nov. 2009g.
Br.38
Januar 2010g
Br. 35
Jul.2009g
Br. 36
Sept.2009g
Br. 33
Mart. 2009g.
Br. 34
Maj 2009g.
Br. 31
Nov. 2008g.
Br. 32
Jan 2009g.
Br. 29
Jun 2008g.
Br. 30
Avgust 2008g.
Br. 27
Januar 2008g
Br. 28
Mart 2008g.
Br. 25
Avgust 2007
Br. 26
Nov. 2007
Br. 23
Mart 2007.
Br. 24
Jun 2007
Br. 21
Nov. 2006.
Br. 22
Januar 2007.
Br. 19
Jul 2006.
Br. 20
Sept. 2006.
Br. 17
Mart 2006.
Br. 18
Maj 2006.
Br 15.
Oktobar 2005.
Br. 16
Januar 2006.
Br 13
April 2005g
Br. 14
Jun 2005g
Br. 11
Okt. 2004.
Br. 12
Dec. 2004.
Br 10
Br. 9
Avg 2004.
Br. 10
Sept. 2004.
Br. 7
April 2004.
Br. 8
Jun 2004.
Br. 5
Dec. 2003.
Br. 6
Feb. 2004.
Br. 3
Okt. 2003.
Br. 4
Nov. 2003.
Br. 1
Jun 2003.
Br. 2
Sept. 2003.
» Glavni naslovi

MEDICINA

 

G. Tomljenović

Lečenje kritično obolelih pacijenata

Borba za život iz sata u sat

MEDICINAKod pacijenata na intenzivnom lečenju karakteristične su česte promene stanja, iz sata u sat, što nabolje, što nagore. Odeljenja intenzivne nege su, u skladu sa tim, visoko specijalizovane bolničke jedinice u kojima rade lekari i medicinski tehničari edukovani i osposobljeni za specifičan način rada, za pružanje medicinske podrške gotovo iz momenta u momenat. Reč je vrlo zahtevnom i dinamičnom vidu lečenja, kompleksnom i vrlo izazovnom za lekara, kaže dr Suzana Krstić, anesteziolog i šef Odeljenja intenzivne nege u BelMedic-u 

 

Do nekog akutnog životno ugrožavajućeg stanja koje zahteva hitnu medicinsku pomoć i intenzivno lečenje može da dođe u bilo kom trenutku - u saobraćajnom udesu ili drugom incidentu povređivanja, ili kao komplikacija već postojećeg hroničnog stanja ili bolesti…Ali, šta god da do toga dovede, u zbrinjavanju kritično obolelog pacijenta - kako medicina inače naziva životno ugroženu osobu - postavljanje dijagnoze svakako nije prvi korak; prioritet je neposredno održavanje života, kao „kupovina vremena“ do momenta prijema u bolnicu, ili do momenta kad je pacijenta moguće podvrći dijagnostici, hirurškoj intervenciji i/ili intenzivnom lečenju.
O složenim i vrlo izazovnim zadacima koji su u takvim slučajevima pred lekarom, o njegovoj moći i nemoći da spase ljudski život, govori dr Suzana Krstić, anesteziolog, šef Odeljenja intenzivne nege u beogradskoj Opštoj bolnici BelMedic. Kao mlad lekar, dr Krstić je četiri godine radila u gradskoj službi Hitne pomoći, gde je nebrojeno puta imala urgentne odlaske na teren, na „adrenalinske zadatke“ koji mogu da deluju profesionalno stimulativno, ali i gotovo parališuće. Naša sagovornica pripada onim ljudima koji u tim dramatičnim situacijama, kako sama kaže, „otvore ne četvore, već šestore oči“, i sve svoje snage i znanja, i profesionalna i ljudska, koncentrišu na spasavanje života pacijenta.

Služba hitne pomoći

„Kritično oboleli pacijent“ je životno ugrožena osoba koja bi, zbog disfunkcije ili otkazivanja jednog ili više vitalnih organskih sistema - srca, disajnih puteva i pluća, bubrega, mozga - mogla da umre u roku od nekoliko minuta, nekoliko sati, nekoliko dana. Takozvane prijemne bolnice, koje rade 24 sata dnevno i primaju pacijenta sa bilo kojim zdravstvenim problemom, opremljene su i za intenzivno lečenje kritično obolelog pacijenta, uključujući hirurške intervencije, svaku neophodnu intenzivnu terapiju i intenzivnu negu. Intenzivno lečenje podrazumeva otkrivanje uzroka izmenjenog stanja pacijenta, stabilizovanje pacijenta i intenzivno praćenje funkcija svih organskih sistema kako bi se njegov život održavao u kontinuitetu i, za to vreme, primenjivale terapije kojima je cilj da mu vrate izgubljene ili poremećene telesne funkcije.

MEDICINA

Intenzivno lečenje kritično obolelog pacijenta koje je, prema rečima dr Krstić, ozbiljna i dugotrajna, ponekad višenedeljna ili višemesečna borba, često započinje van bolnice, na licu mesta na kome je osoba doživela povređivanje ili manifestaciju prestanka rada nekog vitalnog organa. U saobraćajnim udesima, na primer, u kojima je više povređenih ljudi, prvi korak je trijaža - prva procena vitalnih funkcija - kojom se izdvajaju životno najugroženiji, oni kojima prvo treba pružiti pomoć. Dr Krstić pritom napominje da je rad službe Hitne pomoći timski rad, u kome učestvuje cela ekipa, i lekar i tehničar i vozač, i u kome svako od njih pre svega radi svoj posao, ali pomaže i na svaki drugi način.
Po trijaži, na osnovu procene vitalnih funkcija, odlučuje se o tome da li se prvo reaguje na neko životno ugrožavajuće stanje, ili je hitnije da pacijent bude transportovan u bolnicu. Ukoliko je pacijentu onemogućeno disanje ili ima zastoj srca, na primer, tada prvo treba preduzeti hitne mere da se održi u životu do prijema u bolnicu: otvoriti disajni put kako bi se obezbedio dotok kiseonika i adekvatna ventilacija pluća, ili pacijenta treba reanimirati, na licu mesta ili u vozilu Hitne pomoći. Ali, ukoliko je osoba životno ugrožena nekim unutrašnjim krvarenjem koje lekar na licu mesta ne može da sanira, najvažnije je da hitno bude transportovana do najbliže hirurške sale.
Ukoliko je kritično oboleli pacijent primljen u bolnicu zbog komplikacija neke hronične bolesti, zbog nekog nerazjašnjenog zdravstvenog stanja ili komplikacija samostalnog lečenja ili lečenja započetog u drugoj zdravstvenoj ustanovi, pre svega je neophodno otkriti šta je uzrok tome. Dr Krstić dodaje da taj gotovo detektivski posao obično započinje uzimanjem podataka od samog pacijenta (ako je svestan), ili od porodice koja je eventualno u njegovoj pratnji.

Mogući uzroci kritičnih stanja

Infarkt miokarda, akutno pogoršanje srčane bolesti, akutno pogoršanje neke hronične plućne bolesti, akutno popuštanje bubrežne funkcije, komplikacija virusne upale pluća, sepsa... sve su to stanja koja, u nekim slučajevima, mogu da budu životno ugrožavajuća.
Akutno popuštanje srca (srčana insuficijencija) može da bude posledica dugogodišnje nelečene hipertenzije, ili posledica akutnog infarkta miokarda; ukoliko se zbog toga pluća napune vodom, oboleli može da umre u roku od dva sata, osim ako u međuvremenu ne dobije adekvatnu terapiju u jedinici intenzivne nege, gde ugroženo srce i pluća mogu da dobiju odgovarajuću podršku. I akutno popuštanje plućne funkcije, kao posledica akutnog pogoršanja neke plućne bolesti, na sličan način može da uvede obolelog u kritično stanje.
Virusna prehlada i grip nisu ozbiljne bolesti same po sebi, ali one to mogu da budu za osobe sa neizgrađenim ili oslabljenim imunim sistemom - za decu i za stare. Kao i kod najmlađih kod kojih je imunitet nedovoljno razvijen, prehlada koja bi kod odraslih dovela samo do malaksalosti i sekrecije iz nosa, kod starijih ljudi može da izazove upalu pluća (pneumoniju). Ni pneumonija ne spada u životno ugrožavajuće bolesti, ali kod starih ljudi može da bude kritična bolest zato što i pluća, kao i drugi organski sistemi, sa godinama gube takozvanu organsku rezervu koju ima čovek u punoj snazi.

MEDICINA

Belmedic Beogradska Opšta bolnica BelMedic u potpunosti je opremljena i funkcioniše kao prijemna bolnica za široku patologiju, 24 sata dnevno. Poseduje svu potrebnu opremu da podrži lečenje kritično obolelih pacijenata. Dr Krstić ističe da BelMedic, kao privatna bolnica, ima veće mogućnosti u poređenju sa državnim zdravstvenim ustanovama. Naša sagovornica navodi da lekari u Odeljenju intenzivne nege u BelMedic-u imaju na raspolaganju i lekove koji u Srbiji nisu registrovani, a u Evropi se koriste za intenzivno lečenje prema najnovijim svetskim smernicama. Štaviše, dr Krstić kaže da je u BelMedic-u uvek u prilici da primeni najbolji vid lečenja pacijenta - dovoljno je da sugeriše nabavku novog leka, i on će joj već narednog dana biti na raspolaganju.

Široko znanje

Za hronične kardiovaskularne, plućne ili bubrežne bolesti moglo bi se reći da su na neki način faktor rizika, to jest da uvek postoji opasnost da osoba sa nekom hroničnom bolešću u određenim uslovima dospe u kritično stanje. I zato je paradoksalna činjenica da postojanje hronične bolesti, s druge strane, starijem pacijentu u nekim slučajevima može da pomogne da prebrodi kritično stanje iz koga mlad i potpuno zdrav čovek ponekad ne može da izađe. Dr Krstić objašnjava da se, kod starijih ljudi sa kardiovaskularnim oboljenjima, na primer, upravo zbog tegoba koje imaju u snabdevanju srca krvlju, često stvaraju alternativni krvni sudovi, takozvane kolaterale; pri akutnom infarktu srca ti alternativni putevi mogu da preuzmu ulogu zapušenih glavnih puteva krvi i pomognu pacijentu da preživi. Mlad i zdrav čovek nema tu „rezervnu cirkulaciju“ pa tako može da se dogodi da „naprasno“ umre - podlegne infarktu izazvanom možda nekim trombom iz venskog krvnog suda noge koji se „otkači“ i dospe do srca.

„Naprasna“ smrt zdrave osobe

U svetu, kompleksnim poslom intenzivnog lečenja kritično obolelih bave se subspecijalisti intenzivnog lečenja, koji dolaze iz specijalističkih grupa anesteziologa, hirurga, internista i neurologa. U Srbiji, međutim, ta subspecijalizacija ne postoji, te zbrinjavanje kritično obolelih vode anesteziolozi, eventualno u saradnji sa hirurzima, kao stručnjaci sa najširim medicinskim znanjima, najkompetentniji za reanimaciju, intubiranje i rešavanje svih drugih problema kritičnog stanja pacijenta.

Akutna bubrežna insuficijencija - prestanak rada bubrega - takođe može da bude kritična po život. Vitalni značaj bubrega je u tome što filtriraju i iz krvi uklanjaju štetne azotne materije koje se nakupljaju u telu kao posledica metabolizma ćelija; ukoliko bubrezi „ne rade“ i ne eliminišu azotne materije, one deluju kao toksini na kompletan organizam, pa i na centralni nervni sistem (mozak), što može da dovede do poremećaja svesti i do prestanka disanja.
Pacijenti sa sepsom, jednim od najozbiljnijih stanja u medicini, životno su ugroženi zbog toga što taj takozvani sindrom sistemskog zapaljenskog odgovora, najčešće infektivnog porekla, može da dovede i do otkazivanja jednog ili više organskih sistema. Za septikemiju, ili bakterijemiju (prisustvo bakterija u krvi), u narodu poznatu i kao „trovanje krvi“, karakteristično je da napada ceo organizam, pri čemu su svi parametri koji govore o inflamaciji (zapaljenju) najviši mogući i visokospecifični za sepsu; pacijent ima izuzetno nizak krvni pritisak, veoma ubrzan puls, visoku temperaturu, teško, ubrazno i plitko diše, nestabilan je… Dr Krstić, međutim, ističe da izazivač sepse ne mora da bude isključivo bakterijska infekcija. Kao ilustraciju, naša sagovornica navodi primer zdrave osobe sa urođenim jednim bubregom, koja bi, ukoliko ima kamen u bubregu koji se eventualno pokrene i blokira odlivanje urina iz bubrega, takođe mogla da doživi (uro)sepsu. Stanje sepse  može da se javi i kao posledica povrede nekog velikog mišića, butnog mišića na primer; čak i samo prisustvo velikog hematoma u nekom tkivu, u navedenom slučaju: prisustvo velikog hematoma na nozi, može da dovede do sepse zbog toga što i samo postojanje neke kolekcije krvi pokreće određenu kaskadu reakcija u telu koje mogu da izazovu sistemski zapaljenski sindrom.

(Ne)moćna medicina

Govoreći o intenzivnom lečenju kritično obolelog, dr Krstić kaže da je za pacijente na odeljenjima intenzivne nege karakteristično to da se njihovo stanje menja iz sata u sat, što nabolje, što nagore. Služba intenzivnog lečenja i nege je, u skladu s tim, visoko specijalizovana bolnička jedinica u kojoj rade lekari i medicinski tehničari edukovani i osposobljeni za specifičan način rada - reagovanje, pružanje medicinske podrške gotovo iz momenta u momenat. Reč je, u najkraćem, o vrlo zahtevnom i veoma dinamičnom vidu lečenja, kompleksnom i vrlo izazovnom za lekara sa neophodno širokim znanjem i velikim iskustvom u lečenju. 
O složenosti i dinamičnosti posla lekara specijalizovanog za intenzivno lečenje svedoči i primer iz prakse naše sagovornice, koja je lečila pacijenta sa sepsom izazvanom krvarenjem u grudnom košu. Sepsa je, naime, urgentno stanje koje se leči što hitnijim uključivanjem antibiotika - najbolje u okviru “zlatnog sata” od početka infekcije - i totakozvane “zlatne trojke” najvažnijih antibiotika; svaki sat kašnjenja sa terapijom smanjuje procenat preživljavanja. Pacijentje, međutim, u pomenutom slučaju trebalo da bude i hitno operisan zbog unutrašnjeg krvarenja, zato što je procenjeno da bi ga krvarenje usmrtilo pre nego sepsa. Uz napomenu da grudne operacije spadaju među najtraumatičnije, dr Krstić navodi da je hirurg pacijentu otvorio grudni koš, pronašao mesto krvarenja i kolekciju gnoja kao izvor infekcije, i sve to hirurški obradio, a dr Krstić je, potom, pacijenta intenzivno lečila pune tri nedelje. Epilog: pacijent je, uprkos sepsi i sukcesivnom otkazivanju plućne, srčane i bubrežne funkcije, stabilizovan i, posle intenzivnog lečenja i nege, živ i zdrav otišao kući. Smrtnost od sepse je velika, ali to stanje je, kako navodi naša sagovornica, temeljno naučno istraženo, o njemu postoji obilje informacija, kao i sva potrebna znanja i svi neophodni lekovi. Medicina je, u slučaju sepse vrlo moćna, ali je treba prepoznati navreme, ističe dr Krstić.
Za intenzivno lečenje kritično obolelih pacijenata postoje, naime, odgovarajući protokoli - evropski i/ili svetski – kao protokoli za lečenje svake od organskih disfunkcija. Za “otkazivanje“ srca, na primer, daju se lekovi koji su podrška vitalnom organu do momenta kad je ono u stanju da se vrati u funkciju; ako „otkažu“ pluća, disajni put se otvara takozvanim intubiranjem, a pacijent stavlja na mehaničku ventilaciju sve dok se ne proceni da pluća mogu ponovo da dišu bez pomoći; bubrezima se takođe pomaže odgovarajućim lekovima, a ako oni ne pomognu, pacijent se dijalizira… Protokoli lečenja uvek ostavljaju  prostor i za određene modifikacije, ali generalno predstavljaju glavne smernica kojima se lekari rukovode. U zapadnom svetu oni su, uzgred budi rečeno, odavno i u funkciji pravne zaštite lekara za slučaj tužbe zbog neadekvatnog i nesavesnog lečenja jer dokaz o poštovanju protokola lečenja lekarima obezbeđuje zaštitu u slučaju nepovoljnog ishoda ispravnog načina lečenja. Pacijenti, naime, individualno reaguju na istovetnu terapiju (za istu patologiju), te je kod kritično obolelih pacijenata ishod lečenja ponekad krajnje neizvestan, uprkos svim naporima lekara, naglašava dr Krstić.
Odgovor organizma na isti lek može da bude veoma različit kod različitih pacijenata, pa se to pomno prati kod pacijenata u intenzivnoj nezi. Intenzivno lečenje često zahteva učestalu promenu terapije, neretko i u istom danu, sve na osnovu praćenja njene neposredne delotvornosti, objašnjava dr Krstić. Iskusan lekar će, prema njenim rečima, na osnovu posmatranja pacijenta iz sata u sat, predvideti pogoršanje ili poboljšanje njegovog stanja i biće spreman za adekvatno reagovanje; sa druge strane, na duži rok je predviđanje ishoda intenzivnog lečenja krajnje nezahvalno. U tom smislu nema pravila, dodaje naša sagovornica. U medicini, često, jedan plus jedan nisu dva, sve je individualno. Nauka mnogo toga poznaje, medicina mnogo toga može, ali kod kritično obolelih ponekad ni to nije dovoljno. Sa tim nesumnjivo visokim stresom koji nosi ovaj posao, dr Krstić se bori neprestanim stručnim usavršavanjem. Još kao mlad lekar u Hitnoj pomoći, shvatila je, kaže, da nije svemoćna, ali da ono što može da uradi jeste da stalno unapređuje svoje znanje i da ga koristi na pravi način.

MEDICINA

 

G. Tomljenović

 



Kompletni tekstove sa slikama i prilozima potražite u magazinu
"PLANETA" - štampano izdanje ili u ON LINE prodaji Elektronskog izdanja
"Novinarnica"

 

 

 

  back   top
» Pretraži SAJT  

powered by FreeFind

»  Korisno 
Bookmark This Page
E-mail This Page
Printer Versie
Print This Page
Site map

» Pratite nas  
Pratite nas na Facebook-u Pratite nas na Twitter - u Pratite nas na Instagram-u
»  Prijatelji Planete

» UZ 100 BR. „PLANETE”

» 20 GODINA PLANETE

free counters

Flag Counter

6 digitalnih izdanja:
4,58 EUR/540,00 RSD
Uštedite čitajući digitalna izdanja 50%

Samo ovo izdanje:
1,22 EUR/144,00 RSD
Uštedite čitajući digitalno izdanje 20%

www.novinarnica.netfree counters

Čitajte na kompjuteru, tabletu ili mobilnom telefonu

» PRELISTAJTE

NOVINARNICA predlaže
Prelistajte besplatno
primerke

Planeta Br 48


Planeta Br 63


» BROJ 115
Planeta Br 115
Godina XXI
Januar - Februar 2024.

 

 

Magazin za nauku, kulturu, istraživanja i otkrića
Copyright © 2003-2024 PLANETA