RETKE VRSTE
O.K.
„Roda cipelarka“
Leteći džin napada krokodile
Na širokom močvarnom području istočne i centralne Afrike, od juga Sudana preko Kongo-Kinšase, Ugande, Ruande i Tanzanije pa sve do severa Zambije, živi jedna čudesna ptica sa kljunom koji podseća na klompe.
Naučni naziv vrste je Balaeniceps Rex, što u prevodu znači: kralj sa kitovom glavom. Veliki engleski ornitolog Džon Guld stručno je odredio ovu ptičiju vrstu sredinom 19. veka, opisavši je kao najneobičniju pticu koju je video. U to vreme, donete su prve jedinke u Evropu. Dugo se pogrešno verovalo da je reč o rodi dok nije utvrđeno da su zapravo srodne pelikanima i čapljama. Sličnost sa pelikanima je, pored ostalog, omanja ćuba na zadnjem delu glave. Otuda spadaju u taksonomski red Nesita, odnosno Pelecaniformes. Naziv „roda cipelarka“ navodi na netačan zaključak o pravoj prirodi ove ptice. Najsrodnija postojeća vrsta je čekićarka, odnosno Scopus umbretta.
Najviše jedinke su više od 1,5 m, a najniže oko 110 cm. Mužjaci su krupniji od ženki i, u proseku, teži su za oko 700 gr. U celini gledano, težina im se kreće u rasponu 4-7 kg. Dužina od repa do kljuna iznosi više od 1m.
![RETKE VRSTE](img/teme/vrste016.jpg)
Najupečatljivija odlika “rode cipelarke” je zaobljeni kljun kojeg podupire masivna lobanja. Njegove dimenzije su 23 sa 10 cm. Kratak i debeo vrat pomaže ptici da izađe na kraj sa ogromnim kljunom. Zahvaljujući oštrim ivicama vilica, može da odseče, pokupi i samelje hranu. Uzima velike količine vode i probija se kroz biljke da bi došla do ulova. Takođe, pomeranjem vilica otkida glavu plenu, pre nego što ga pojede. Najvažnija stavka u ishrani su razne vrste afričkih riba; rado se hrane i zmijama, žabama i gušterima a ne ustežu se da napadnu i mladunče krokodila. Ređe jedu kornjače , glodare, puževe i druge ptice. U lov idu samostalno. Pritom se kriju i vrebaju žrtve iz zasede u plićaku, nakon čega se velikom brzinom ustreme na plen.
![RETKE VRSTE](img/teme/vrste013.jpg)
Veoma dugi nožni prsti omogućavaju da se težina tela lakše raspodeli tako da roda može da se kreće bez problema kroz gusti biljni svet. Perje je plavičastoi sivo; u predelu krila je tamnije dok je trbuh nešto svetliji. Mladunce karakteriše braonkasta boja. Kada je dan vreo, odrasle jedinke prskaju mladunce i jaja vodom kako bi ih rashladili. Najbrojnije su tamo gde je nivo kiseonika u vodi nizak jer ribe dvodihalice, koje su omiljena hrana ovih ptica, tada moraju češće da isplivavaju na površinu.
U istom cilju prate močvarnu antilopu, koja se zove sitatunga, pošto ta životinja, pri pokretu, razbacuje ribe. Od papirusa i trava, mužjak i ženka zajedno prave gnezda kojima dodaju toliko materijala da gnezda potonu u močvarno tlo.
Parenje se obavlja u vrelim mesecima, kada je manje padavina. Polažu dva-tri beličasta jaja među vodene biljke. Mužjak i ženka leže na jajima i učestvuju u podizanju ptića. Nakon trinaest nedelja, potomstvo napušta gnezdo mada je potrebno da prođe još neko vreme pre nego što budu u stanju da lete.
“Rode cipelarke” su usamljeničke ptice. Retko se zajedno hrane, čak i jedinke koje se pare. Imajući u vidu da su veoma krupne i da zavise od vazdušnih struja, ove ptice se ne odlučuju lako za letenje. Krila su im pri letu ravna a vrat zabačen unazad. Spori su letači.
Najčešće su tiha stvorenja. Ipak, pored gnezda, u cilju komunikacije, klepeću kljunovima i mogu da proizvode visoke zvuke i nešto što podseća na mukanje krava. Klepetanje se intenzivira u situacijama kada im je ugroženo gnezdo. Procenjuje se da ima 5-10.000 “roda cipelarki”, čime su blizu statusa ugroženosti.
Među mladuncima često vlada veliko neprijateljstvo; dešava se da jedan ptić otera drugog u smrt. Roditelji se zadovaljavaju time da samo jedno mladunče preživi. Inače, ove rode žive preko 35 godina.
![RETKE VRSTE](img/teme/vrste015.jpg)
O.K.
Kompletni tekstove sa slikama i prilozima potražite u magazinu
"PLANETA" - štampano izdanje ili u ON LINE prodaji Elektronskog izdanja
"Novinarnica"
|