MAGAZIN ZA NAUKU, ISTRAŽIVANJA I OTKRIĆA
»  MENI 
 Home
 Redakcija
 Linkovi
 Kontakt
 
» BROJ 79
Planeta Br 79
Godina XIV
Jul. 2017- Avgust. 2017.
»  IZBOR IZ BROJEVA
Br. 115
Jan. 2024g
Br. 116
Mart 2024g
Br. 113
Sept. 2023g
Br. 114
Nov. 2023g
Br. 111
Maj 2023g
Br. 112
Jul 2023g
Br. 109
Jan. 2023g
Br. 110
Mart 2023g
Br. 107
Sept. 2022g
Br. 108
Nov. 2022g
Br. 105
Maj 2022g
Br. 106
Jul 2022g
Br. 103
Jan. 2022g
Br. 104
Mart 2022g
Br. 101
Jul 2021g
Br. 102
Okt. 2021g
Br. 99
Jan. 2021g
Br. 100
April 2021g
Br. 97
Avgust 2020g
Br. 98
Nov. 2020g
Br. 95
Mart 2020g
Br. 96
Maj 2020g
Br. 93
Nov. 2019g
Br. 94
Jan. 2020g
Br. 91
Jul 2019g
Br. 92
Sep. 2019g
Br. 89
Mart 2019g
Br. 90
Maj 2019g
Br. 87
Nov. 2018g
Br. 88
Jan. 2019g
Br. 85
Jul 2018g
Br. 86
Sep. 2018g
Br. 83
Mart 2018g
Br. 84
Maj 2018g
Br. 81
Nov. 2017g
Br. 82
Jan. 2018g
Br. 79
Jul. 2017g
Br. 80
Sep. 2017g
Br. 77
Mart. 2017g
Br. 78
Maj. 2017g
Br. 75
Septembar. 2016g
Br. 76
Januar. 2017g
Br. 73
April. 2016g
Br. 74
Jul. 2016g
Br. 71
Nov. 2015g
Br. 72
Feb. 2016g
Br. 69
Jul 2015g
Br. 70
Sept. 2015g
Br. 67
Januar 2015g
Br. 68
April. 2015g
Br. 65
Sept. 2014g
Br. 66
Nov. 2014g
Br. 63
Maj. 2014g
Br. 64
Jul. 2014g
Br. 61
Jan. 2014g
Br. 62
Mart. 2014g
Br. 59
Sept. 2013g
Br. 60
Nov. 2013g
Br. 57
Maj. 2013g
Br. 58
Juli. 2013g
Br. 55
Jan. 2013g
Br. 56
Mart. 2013g
Br. 53
Sept. 2012g
Br. 54
Nov. 2012g
Br. 51
Maj 2012g
Br. 52
Juli 2012g
Br. 49
Jan 2012g
Br. 50
Mart 2012g
Br. 47
Juli 2011g
Br. 48
Oktobar 2011g
Br. 45
Mart 2011g
Br. 46
Maj 2011g
Br. 43
Nov. 2010g
Br. 44
Jan 2011g
Br. 41
Jul 2010g
Br. 42
Sept. 2010g
Br. 39
Mart 2010g
Br. 40
Maj 2010g.
Br. 37
Nov. 2009g.
Br.38
Januar 2010g
Br. 35
Jul.2009g
Br. 36
Sept.2009g
Br. 33
Mart. 2009g.
Br. 34
Maj 2009g.
Br. 31
Nov. 2008g.
Br. 32
Jan 2009g.
Br. 29
Jun 2008g.
Br. 30
Avgust 2008g.
Br. 27
Januar 2008g
Br. 28
Mart 2008g.
Br. 25
Avgust 2007
Br. 26
Nov. 2007
Br. 23
Mart 2007.
Br. 24
Jun 2007
Br. 21
Nov. 2006.
Br. 22
Januar 2007.
Br. 19
Jul 2006.
Br. 20
Sept. 2006.
Br. 17
Mart 2006.
Br. 18
Maj 2006.
Br 15.
Oktobar 2005.
Br. 16
Januar 2006.
Br 13
April 2005g
Br. 14
Jun 2005g
Br. 11
Okt. 2004.
Br. 12
Dec. 2004.
Br 10
Br. 9
Avg 2004.
Br. 10
Sept. 2004.
Br. 7
April 2004.
Br. 8
Jun 2004.
Br. 5
Dec. 2003.
Br. 6
Feb. 2004.
Br. 3
Okt. 2003.
Br. 4
Nov. 2003.
Br. 1
Jun 2003.
Br. 2
Sept. 2003.
» Glavni naslovi

TEMA BROJA

 

S.Đ.

Put u središte Zemlje / Saznanja i pretpostavke

Struktura naše planete

 



TEMA
Naučno poimanje unutrašnje strukture Zemlje zasnovano je posmatranju topografije i na batimetriji (tehnologiji za proučavanje dubine vode), posmatranju stena na površini, uzoraka izbačenih iz većih dubina na površinu - aktivnošću vulkana, analizama seizmičkih talasa koji prolaze kroz Zemlju, merenju gravitacionih i magnetskih polja Zemlje, i na eksperimentima sa čvrstim telima kristala u uslovima pritiska i temperatura karakterističnih za dubine Zemljine unutrašnjosti.

 

 Masa

Sila Zemljine teže se može koristiti da se izračuna masa planete. Astronomi mogu da izračunaju Zemljinu masu posmatranjem satelita u njenoj orbiti. Proseč- na gustina Zemlje se može utvrditi gravitometrijskim eksperimentima, koji su u prošlosti bili obavljani klatnima. Zemljina masa je oko 6×1024 kg.

Struktura

Raspoređenost radijalne gustine prema preliminarnom referentnom modelu Zemlje (PREM) Zemljina gravitacija prema preliminarnom referentnom modelu Zemlje (PREM). Poređenje s aproksimacijama koje koriste konstantnu i linearnu gustinu Zemljine unutrašnjosti. Mapiranje unutrašnjosti Zemlje na osnovu talasa koje pokreću zemljotresi Shematski prikaz unutrašnjosti Zemlje. 1. kontinentalna kora 2. okeanska kora 3. Gornji omotač 4. Donji omotač 5. Spoljašnje jezgro 6. Unutrašnje jezgro A: Diskontinuitet po Mohorovičiću B: Diskontinuitet po Gutenbergu C: Diskontinuitet po Leman-Bulenu. Struktura Zemlje se može definisati na dva načina: na osnovu mehaničkih svojstava i na osnovu hemijskih svojstava.

Mehanički se može podeliti na litosferu, astenosferu, mezosferski omotač, spoljašnje jezgro i unutraš- nje jezgro. Geološke komponente Zemljinih slojeva nalaze se na sledećim dubinama ispod površine planete: Određivanje Zemljinih slojeva izvedeno je na posredan način, korišćenjem vremena koje je potrebno za putovanje prelomljenih i odbijenih seizmičkih talasa izazvanih zemljotresima. Jezgro ne dopušta talasima da pravolinijski prođu, a brzina kretanja (seizmička brzina) razlikuje se od jednog sloja do drugog. Promene u seizmičkoj brzini između različitih slojeva izaziva njihovo prelamanje, kao što se svetlost prelama kada prolazi kroz prizmu. Na sličan način odbijanje talasa biva izazvano velikim uvećanjem seizmičke brzine, što je slično odbijanju svetlosti koja udara o ogledalo.

TEMA

Kora

Kora se proteže do dubine od 5 do 70 km i predstavlja krajnje spoljašnji sloj. Tanki delovi su okeanska kora koja se nalazi ispod basena okeana (5-10 km) i sastoje se od gustih netaknutih stena, poput bazalta, koje sadrže gvožđe, magnezijum i silicijum. Deblja kora je kontinentalna kora, koja ima manju gustinu i sastoji se od natrijuma, kalijuma, aluminija, silicijuma u stenama poputa granita. Stene kore spadaju u dve osnovne kategorije : sial (silicijum - aluminijum) i sima (silicijum - magnezijum). Procenjuje se da sima počinje nekih 11 km ispod Konradovog diskontinuiteta (diskontinuitet drugog reda). Krajnje spoljni plašt, zajedno sa korom, čini litosferu. Međa kora-plašt javlja se u dve fizički različite pojave.

Kao prvo, postoji diskontinuitet u seizmičkoj brzini, koji je poznat kao Mohorovičićev diskontinuitet, ili Moho. Smatra se da je Moho uzrokovala promena sastava stena od stena koje sadrže izomorfni feldspat (gore) u stene koje ne sadrže nikakav feldspat (dole). Dalje, u okeanskoj kori postoji hemijski diskontinuitet između ultra izotopnih naslaga i tektoniziranih slojeva koji su iz dubokih delova okeanske kore izbačeni u kontinentalnu koru i tu očuvani. Mnoge stene koje danas čine Zemljinu koru nastale su pre manje od 100 miliona godina. Međutim, najstarija poznata mineralna zrnca stara su 4,4 milijarde godina, što ukazuje na to da Zemlja toliko dugo ima čvrstu koru.

TEMA

HALEJEVA HIPOTEZA

Godine 1692. je Edmond Halej (u spisu koji je štampalo Kraljevsko društvo u Londonu) izložio ideju da se Zemlja sastoji od šupljeg omotača, debelog oko 500 milja, sa dva unutrašnja koncentrična sloja oko unutrašnjeg jezgra, koji po veličini odgovaraju prečnicima Venere, Marsa i Merkura. Halejevo tumačenje poslužilo je kao metoda za pravdanje nedostajućih vrednosti relativne gustine Zemlje i Meseca koje je ponudio Isak Njutn u svom spisu Principia (1687.) „Isak Njutn je pokazao da je Mesec u većoj meri u čvrstom stanju nego naša Zemlja, u razmeri 9 prema 5”, primetio je Halej. „Zašto onda da ne pretpostavimo da devetinu naše planete čine šupljine“?

Omotač

Karta sveta na kojoj je vidljivo kako je raspoređen Moho. Zemljin omotač se proteže do dubine od 2.890 km i najdeblji je sloj Zemlje. Podeljen je na gornji i donji omotač. Razdvaja ih prelazna zona. Najniži deo, uz granicu jezgro-omotač, poznat je kao D’’ (D 2 prim) sloj.

Pritisak na dnu omotača je ≈140 GPa. Omotač se sastoji od silikatnih stena bogatih gvožđem i magnezijumom, u poređenju sa korom koja se nalazi iznad njega. Iako je u čvrstom stanju, visoke temperature unutar omota- ča čine da je silikatna materija u dovoljnoj meri plastič- na da može, tokom veoma dugih vremenskih perioda, da „teče”. To strujanje unutar omotača izraženo je na površini pokretima tektonskih ploča. Budući da postoji veoma izražen i sve veći pritisak, što se niže silazi u slojeve omotača - niži delovi su teže pokretni od gornjih delova. Viskoznost omotača kreće se između 10аа i 1024 Pa, u zavisnosti od dubine. Poređenja radi, viskoznost vode je od prilike 10−3 Pa, a katrana 107 Pa. Izvor toplote koji pomera tektonske ploče je praiskonska toplota sačuvana iz vremena nastanka planete, kao i ona koja se oslobađa radioaktivnim raspadom uranijuma, torijuma i kalijuma u Zemljinoj kori i omotaču.

Jezgro

Prosečna gustina Zemlje je 5.515  kg/m3. Pošto je prosečna gustina materije na površini svega oko 3.000  kg/m3, moramo da zaključimo da se materija veće gustine nalazi unutar Zemljinog jezgra. Seizmička merenja pokazuju da je jezgro podeljeno u dva dela: „čvrsto” unutrašnje jezgro prečnika ≈1.220  km i tečno spoljašnje jezgro koje se proteže do prečnika od ≈3.400 km. Gustina se kreće između 9.900-12.200 kg/ m3 u spoljašnjem i 12.600-13.000 kg/m3 u unutrašnjem jezgru. Unutrašnje jezgro je 1936. otkrila Inge Lehmann. Obično se smatra da se ono sastoji pre svega od gvožđa i ne- što nikla. Ono ne mora da bude u čvrstom stanju ali, budući da mo- že da odbija seizmičke talase, ono mora na izvestan način da se ponaša kao čvrsta materija.

TEMA

Rezultati eksperimenata su svojevremeno kritički pobijali kristalne modele jezgra. Neka druga eksperimentalna istraživanja ukazuju na protivrečnost u uslovima visokog pritiska: istraživanja sa dijamantskim nakovnjem pri pritisku kakav postoji u jezgru zabeležila su tačke topljenja koje su oko 2.000  K ispod onih zabeleženih u istraživanjima zasnovanim na laserskim udarima. Istraživanja sa laserom dovela su do saznanja o plazmi, a rezultati tih istraživanja navode na zaključak da će uslovi u unutrašnjem jezgru zavisiti od toga da li je unutrašnje jezgro u čvrstom stanju ili je plazma koja ima gustinu čvrste materije.

Ovo je oblast veoma intenzivnog istraživanja. U ranim fazama nastajanja Zemlje, pre oko četiri i po milijarde godina (4,5×109), topljenje je moralo da navede supstance veće gustine da tonu ka središtu, u procesu poznatom kao planetarna diferencijacija, dok su se materije manje gustine pomerale ka kori. Stoga se veruje da se jezgro uglavnom sastoji od gvo- žđa (80%), uz nikal i još nekoliko lakših elemenata, dok su drugi elementi velike gustine, poput olova i uranijuma, ili suviše retki da bi bili značajni ili teže da se povežu s nekim lakšim elementima i tako se zadrže u kori. Neki naučnici su tvrdili da bi unutrašnje jezgro moglo da bude u obliku jednog jedinog gvozdenog kristala. U laboratorijskim uslovima je uzorak smese gvož- đa i nikla izložen pritiscima kakvi postoje u jezgru tako što je pritiskan između dva dijamantska šiljka, a potom zagrevan do oko 4.000 K. Uzorak posmatran pod rendgenom snažno je podržao teoriju po kojoj se Zemljino unutrašnje jezgro sastoji od džinovskih kristala koji se kreću od severa ka jugu. Tečno spoljašnje jezgro okružuje unutrašnje jezgro i veruje se da se sastoji od gvožđa pomešanog sa niklom i malih količina lakših elemenata. U poslednje vreme prisutno je razmišljanje o mogućnosti da je unutrašnje jezgro obogaćeno zlatom, platinom i drugim siderofilnim elementima.

TEMA

Paul Maymont - plan plutajućeg grada Talase, projektovan
kao produžetak Monaka 1963.

 


Materija od koje je sačinjena Zemlja suštinski je povezana sa materijom izvesnih kamenih meteorita i sa materijom spoljašnjih delova Sunca. Postoje valjani razlozi za verovanje da je Zemlja, u velikoj meri, slič- na kamenim meteoritima. Počev od 1940. naučnici su zasnovali geofiziku na pretpostavci da je Zemlja nalik na uobičajene kamene (hondritne) meteorite koji su udarali o Zemlju, pri čemu su u previđali drugu, manje čestu vrstu, poznatu kao mineralni hondriti. Ključ- na razlika između te dve vrste meteorita je u tome da su mineralni hondriti nastali pod uslovima ekstremno ograničenih količina kiseonika, što je uticalo na to da oni elementi koji su u normalnim uslovima oksifilni postoje delimično ili u celini u onom delu koji čini smesa elemenata, a koja odgovara Zemljinom jezgru. Dinamo-teorija sugeriše da je čvrsto unutrašnje jezgro suviše vrelo da bi održalo trajno magnetno polje, ali verovatno deluje tako što stabilizuje magnetno polje koje generiše tečno spoljašnje jezgro. Prosečna snaga magnetnog polja u Zemljinom spoljašnjem jezgru se procenjuje na 25 gausa (2,5 mT), što je 50 puta jače od magnetnog polja na površini.Nedavno obavljena istraživanja navode na zaključak da unutrašnje jezgro možda rotira nešto brže od ostatka planete. Me- đutim, najnovije studije nalaze da je ta hipoteza neubedljiva. Postoji i moguć- nost da jezgro po prirodi oscilira i da predstavlja nesređen sistem. U avgustu 2005. godine jedna grupa geofizi- čara je u časopisu Science najavila da, prema njihovim procenama, Zemljino unutrašnje jezgro rotira za oko 0,3 do 0,5 stepeni godišnje brže u odnosu na rotaciju na površini. Trenutno naučno objašnjenje temperatura u unutrašnjosti Zemlje je da one predstavljaju kombinaciju praiskonske vreline koja je preostala iz vremena nastanka planete, raspada radioaktivnih elemenata i smrzavanja unutrašnjeg jezgra.

 

 

 

S.Đ.

 

 









Kompletni tekstove sa slikama i prilozima potražite u magazinu
"PLANETA" - štampano izdanje ili u ON LINE prodaji Elektronskog izdanja
"Novinarnica"

 

 

 

  back   top
» Pretraži SAJT  

powered by FreeFind

»  Korisno 
Bookmark This Page
E-mail This Page
Printer Versie
Print This Page
Site map

» Pratite nas  
Pratite nas na Facebook-u Pratite nas na Twitter - u Pratite nas na Instagram-u
»  Prijatelji Planete

» UZ 100 BR. „PLANETE”

» 20 GODINA PLANETE

free counters

Flag Counter

6 digitalnih izdanja:
4,58 EUR/540,00 RSD
Uštedite čitajući digitalna izdanja 50%

Samo ovo izdanje:
1,22 EUR/144,00 RSD
Uštedite čitajući digitalno izdanje 20%

www.novinarnica.netfree counters

Čitajte na kompjuteru, tabletu ili mobilnom telefonu

» PRELISTAJTE

NOVINARNICA predlaže
Prelistajte besplatno
primerke

Planeta Br 48


Planeta Br 63


» BROJ 116
Planeta Br 116
Godina XXI
Mart - April 2024.

 

 

Magazin za nauku, kulturu, istraživanja i otkrića
Copyright © 2003-2024 PLANETA