RETKE VRSTE

O.K.

Svaštojed koati

U strahu od napada ženki

Iz jezika starosedelačkog naroda Tupi, u Brazilu, nastao je naziv jednog spretnog stvorenja koje podseća na rakuna. Koatimundi ili, kako se još naziva, koati, kao i rakun, pripada taksonomskoj porodici Procyonidae koja živi na američkom kontinentua a čine je svaštojedi. Postoje četiri vrste koatija u okviru dva roda. Prve dve vste koje spadaju u rod Nasua imenovao je švedski priodnjak Karl Line. Drugi rod Nasuella obuhvata vrste sa manjim jedinkama koje žive u Andima. To su planinski koatimundi. U celini gledano, ove životinje obitavaju od juga SAD, preko Meksika i Centralne Amerike do delova Južne Amerike, zaključno sa Urugvajem.

Krzno koatimundija je tamno-crvene ili braon boje. Životinje karakteriše duga i zašiljena njuška. Dugački su u proseku oko 60 cm. Dlakav i prstenastim prugama ispresecani rep je obično iste dužine kao telo. Rep ima višestruku ulogu pošto njime održavaju ravnotežu i komuniciraju. Visina im je oko 30 cm. Teški su 1 do 11 kg.Mužjaci su znatno krupniji od ženki. Uši su im male dok je na krajevima nogu crno krzno ispred koga su kandže. Šape su slične kao u medveda.
Koati su u stanju da se prilagode različitim uslovima: naseljavaju tropske šume ali ih ima i na visokim planinama. Retko borave u pustinji ili po travnjacima. Životni vek im varira u zavisnosti od toga da li jedinka živi u prirodi ili u nekom zoološkom vrtu, odnosno zatvorenom prostoru. Malo koja jedinka živi duže od sedam godina u svojoj prirodnoj sredini mada su, uz negu ljudi, primećeni primerci koji žive i deceniju i po. Zahvaljujući jakim udovima, dolaze do hrane tako što se penju na drveće ili kopaju zemlju kandžama. Svoje izdužene noseve zabadaju ispod stene da bi došli do plena. Pentranjem dolaze do voća, lišća i insekata. Njihova ishrana uključuje i guštere, žabe, ptice, manje sisare, beskičmenjake i glodare.

Polnu zrelost dostižu kada napune dve godine. Pare se u vreme velikih kiša tako što mužjak stupi u žensko jato i ima odnose sa više ženki. Obično se, nakon trudnoće koja traje oko dva i po meseca, rađa tri do sedam mladunaca. Uočeno je da im opada brojnost u pojedinim oblastima iako još nisu ozbiljnije ugroženi na područjima koja naseljavaju. Aktivni su po danu dok u toku noći spavaju na vrhu drveća, gde prave neku vrstu gnezda od štapova i lišća, za mladunce.
Kreću se u grupama do dvadeset jedinki. Izvan sezone parenja, odrasli mužjaci vode samostalan život budući da su ženke u zajednici previše agresivne. Međusobni odnosi među koatijima se uspostavljaju tako što  jedni drugima čiste krzno. Kada majka ide da traži hranu, druge ženke čuvaju mlade. Čak povremeno obavljaju i dojenje.

U slučaju opasnosti, svi se penju na drvo. Tada ispuštaju zvuke poput laveža. U zavisnosti od raspoloženja, u stanju su i da frkću ili grokću. Krupnije životinje poput vukova, zmija, pasa, lisica i orlova predstavljaju njihove prirodne neprijatelje dok ih ljudi love zbog mesa i krzna.
Brane se oštrim očnjacima i grebu protivnike svojim šapama. Vižljasti su, snažni  i okretni. Pored toga, mogu da nanesu ozbiljnu štetu seljacima jer napadaju kokoške i druge domaće životinje. Pojedinci ih drže kao kućne ljubimce. Nisu mnogo pogodni  za tu ulogu pošto su naviknuti na divljinu.

O.K.

Kompletni tekstove sa slikama i prilozima potražite u magazinu
"PLANETA" - štampano izdanje ili u ON LINE prodaji Elektronskog izdanja
"Novinarnica"