MAGAZIN ZA NAUKU, ISTRAŽIVANJA I OTKRIĆA
Planeta Br. 100 | 100 BROJEVA „PLANETE”
»  MENI 
 Home
 Redakcija
 Linkovi
 Kontakt
 
» BROJ 101
Planeta Br 101
Godina XVIII
Jul-Avgust-Septembar 2021.
»  IZBOR IZ BROJEVA
Br. 115
Jan. 2024g
Br. 116
Mart 2024g
Br. 113
Sept. 2023g
Br. 114
Nov. 2023g
Br. 111
Maj 2023g
Br. 112
Jul 2023g
Br. 109
Jan. 2023g
Br. 110
Mart 2023g
Br. 107
Sept. 2022g
Br. 108
Nov. 2022g
Br. 105
Maj 2022g
Br. 106
Jul 2022g
Br. 103
Jan. 2022g
Br. 104
Mart 2022g
Br. 101
Jul 2021g
Br. 102
Okt. 2021g
Br. 99
Jan. 2021g
Br. 100
April 2021g
Br. 97
Avgust 2020g
Br. 98
Nov. 2020g
Br. 95
Mart 2020g
Br. 96
Maj 2020g
Br. 93
Nov. 2019g
Br. 94
Jan. 2020g
Br. 91
Jul 2019g
Br. 92
Sep. 2019g
Br. 89
Mart 2019g
Br. 90
Maj 2019g
Br. 87
Nov. 2018g
Br. 88
Jan. 2019g
Br. 85
Jul 2018g
Br. 86
Sep. 2018g
Br. 83
Mart 2018g
Br. 84
Maj 2018g
Br. 81
Nov. 2017g
Br. 82
Jan. 2018g
Br. 79
Jul. 2017g
Br. 80
Sep. 2017g
Br. 77
Mart. 2017g
Br. 78
Maj. 2017g
Br. 75
Septembar. 2016g
Br. 76
Januar. 2017g
Br. 73
April. 2016g
Br. 74
Jul. 2016g
Br. 71
Nov. 2015g
Br. 72
Feb. 2016g
Br. 69
Jul 2015g
Br. 70
Sept. 2015g
Br. 67
Januar 2015g
Br. 68
April. 2015g
Br. 65
Sept. 2014g
Br. 66
Nov. 2014g
Br. 63
Maj. 2014g
Br. 64
Jul. 2014g
Br. 61
Jan. 2014g
Br. 62
Mart. 2014g
Br. 59
Sept. 2013g
Br. 60
Nov. 2013g
Br. 57
Maj. 2013g
Br. 58
Juli. 2013g
Br. 55
Jan. 2013g
Br. 56
Mart. 2013g
Br. 53
Sept. 2012g
Br. 54
Nov. 2012g
Br. 51
Maj 2012g
Br. 52
Juli 2012g
Br. 49
Jan 2012g
Br. 50
Mart 2012g
Br. 47
Juli 2011g
Br. 48
Oktobar 2011g
Br. 45
Mart 2011g
Br. 46
Maj 2011g
Br. 43
Nov. 2010g
Br. 44
Jan 2011g
Br. 41
Jul 2010g
Br. 42
Sept. 2010g
Br. 39
Mart 2010g
Br. 40
Maj 2010g.
Br. 37
Nov. 2009g.
Br.38
Januar 2010g
Br. 35
Jul.2009g
Br. 36
Sept.2009g
Br. 33
Mart. 2009g.
Br. 34
Maj 2009g.
Br. 31
Nov. 2008g.
Br. 32
Jan 2009g.
Br. 29
Jun 2008g.
Br. 30
Avgust 2008g.
Br. 27
Januar 2008g
Br. 28
Mart 2008g.
Br. 25
Avgust 2007
Br. 26
Nov. 2007
Br. 23
Mart 2007.
Br. 24
Jun 2007
Br. 21
Nov. 2006.
Br. 22
Januar 2007.
Br. 19
Jul 2006.
Br. 20
Sept. 2006.
Br. 17
Mart 2006.
Br. 18
Maj 2006.
Br 15.
Oktobar 2005.
Br. 16
Januar 2006.
Br 13
April 2005g
Br. 14
Jun 2005g
Br. 11
Okt. 2004.
Br. 12
Dec. 2004.
Br 10
Br. 9
Avg 2004.
Br. 10
Sept. 2004.
Br. 7
April 2004.
Br. 8
Jun 2004.
Br. 5
Dec. 2003.
Br. 6
Feb. 2004.
Br. 3
Okt. 2003.
Br. 4
Nov. 2003.
Br. 1
Jun 2003.
Br. 2
Sept. 2003.
» Glavni naslovi

MEDICINA

 

Gordana Tomljenović

Godinu i po dana pandemije

Prekida se lanac prenošenja SARS-CoV-2

 


Zahvaljujući obimnoj vakcinaciji, sa više od 60 odsto prokužene i imunizovane populacije, Srbija već ima kolektivni imunitet, i već je umnogome prekinula lanac prenošenja virusa, tvrdi naša istaknuta naučnica, virusolog, dr Ana Gligić. Uprkos tome, ne smemo prerano da se opustimo, sve dok se ne vakciniše još 10 odsto našeg stanovništva

MEDICINA

Sto godina nakon Španske groznice koja je širom sveta usmrtila između 50 i 100 miliona ljudi, svedoci smo druge velike pandemije u novijoj istoriji koja, srećom, ima desetostruko manje žrtava, ali izaziva jednako veliku globalnu pometnju. Uzrokovana virusom influence tipa A, pandemija s početka 20. veka - kad medicina maltene tek počinje da razlikuje viruse od bakterija - pokosila je ogroman broj ljudi i zbog toga što se događala u ratnim uslovima, pred kraj Prvog svetskog rata. Aktuelna pandemija - prva i, nadajmo se, poslednja u 21. veku - događa se u vreme kad medicina, u sprezi sa novim tehnologijama, brzim koracima dolazi do rešenja koja su pre samo jedne decenije bila nezamisliva; ipak, u uslovima velike fizičke mobilnosti svetskog stanovništva, kao i specifičnim društveno-ekonomskim i ekološkim uslovima, relativno nov koronavirus podseća nas na činjenicu da smo ponovo suočeni sa skrivenim ali moćnim neprijateljem koji, bar za neko vreme, bukvalno može da vlada svetom.
Uverili smo se, takođe, da hitnost odgovora na pandemiju ne ostavlja mnogo vremena za uobičajene naučno-istraživačke protokole. Osim toga, u vremenu novih masovnih medija i komunikacija, svaki medicinski napredak, ali i sva medicinska lutanja i pogrešni koraci u traganju za odgovorom na novi virus dešavali su se tik pred očima javnosti, pa je to često davalo nejasne, zbunjujuće i kotradiktorne rezultate. U međuvremenu, neka od pitanja o virusu su i dalje nerazjašnjena, neka saznanja su evoluirala, a neka su se potpuno promenila. U razgovoru sa dr sc med Anom Gligić, doajenom jugoslovenske virusologije, danas višim naučnim saradnikom u penziji, još jednom sumiramo šta smo otkrili i naučili u ovih godinu i po dana, koji se odgovori još traže, a koja su to nova pitanja koja iskrsavaju?

MEDICINA


Savršeni parazit

Dr Gligić, naučnica koja je svojevremeno izolovala najsmrtonosniji virus, Marburg, i bila na prvoj liniji odbrane od virusa Variole vere, pre svega nas podseća na to da su virusi sasvim poseban oblik života, za koji ne važi ništa od onoga što važi za druge (mikro)organizme. Virusi su, naime, evoluirali u gotovo savršene parazite: nemaju sopstveni metabolizam, pa im je kao “domaćin” neophodna živa ćelija, čiju energiju u potpunosti crpe. Pri tom se ne razmnožavaju deobom, kao drugi živi organizmi, već se pre može reći da se umnožavaju u zaposednutoj ćeliji, na sasvim osoben način. Umnoženi, po izlasku iz uništene ćelije nastavljaju da inficiraju nove ćelije, što kod domaćina izaziva pojavu bolesti. Za razliku od svih drugih živih organizama na planeti, ne sadrže obe nukleinske kiseline, DNK (dezoksiribonukleninsku) i RNK (ribonukleinsku), već samo jednu - ili DNK, ili RNK.
Takođe, neki virusi imaju sposobnost da kristališu, pa da se aktiviraju pod određenim uslovima.
Izazivač današnje pandemije, SARS-CoV-2, pre svega pripada RNK virusima koji, za razliku od stabilnih DNK virusa (Variole vere, na primer) imaju osobinu da lako, gotovo prirodno mutiraju (evoluiraju) prilikom umnožavanja. Takođe, pripada grupi koronavirusa, koji mogu da se nađu i kod životinja i kod ljudi. S tim u vezi, dr Gligić napominje da smo trenutno pogođeni jednom od najvećih zoonoza u ljudskoj istoriji, budući da se ponekad dogodi da neki od koronavirusa, koji se javljaju kod životinja, evoluiraju, preskoče barijeru vrste i počnu da se prenose sa čoveka na čoveka.
Dr Gligić, naime, objašnjava da betakoronavirusi potiču iz slepih miševa, kao svojih prirodnih “rezervoara”, te da je reč o takozvanim prirodno-žarišnim infekcijama; nakon što evoluiraju u prirodi, ovi virusi se sa slepih miševa prenose na čoveka preskokom barijere vrste, i to kroz neke od prenosilaca koje nađu među divljim ili domaćim životinjama sa kojima čovek na različite načine dolazi u dodir. Upravo to je slučaj sa predstavnicima iz roda  betakoronavirusa, SARS-CoV, MERS-CoV, i aktuelnim SARS-CoV-2. Prva dva su zamalo izazvali pandemije bolesti SARS (Severe Acute Respiratory Syndrome - teškog akutnog respiratornog sindroma) i MERS (Middle East Respiratory Syndrome - bliskoistočnog respiratornog sindroma), sa relativno visokom smrtnošću, ali se, srećom, nisu adaptirali na čoveka, i nestali su.
U slučaju južnoazijskog SARS, 2003. godine, utvrđeno je da su prenosioci virusa, sa slepog miša na čoveka, bile zaražene cibetke (vrsta divljih mačaka), a u slučaju MERS, 2012. godine, jednogrbe kamile. Kod aktuelnog SARS-CoV-2, i dalje se samo pretpostavlja da je prenosilac virusa bila neka od divljih životinja sa pijace u kineskom gradu Vuhanu, u kome je virus krajem 2019. prvi put otkriven; po nekima, najverovatnije je reč o pangolinu, životinji iz roda ljuskara, čije su krljušti vrlo cenjene u tradicionalnoj kineskoj medicini. Ali, još nije potvrđena ni jedna od navedenih pretpostavki jer se u traganje za preciznijim poreklom virusa umešala politika. Bez obzira na to što pijaca u Vuhanu spada u najrizničnija mesta za nastanak zoonoznih infekcija, to još nije dokazano, ni nakon zvanične istrage SZO u Kini, početkom ove godine. Istragu o poreklu virusa otežava činjenica da se dva velika igrača na svetskoj (političkoj) sceni međusobno optužuju - SAD bi pošto-poto da dokažu da je pandemija potekla iz Kine, dok Kina, s druge strane, negoduje zato što joj SAD ne daju podatke o tamošnjoj teškoj epidemiji gripa početkom 2019, za koju kineska strana tvrdi da je bila epidemija novog koronavirusa.

Procena imuniteta

Osobe koje su prebolele Covid-19 imaju bolji imunitet od bilo koje vakcinisane osobe, smatra dr Ane Gligić, ali to može da se pokaže samo metodama kojima Srbija trenutno ne raspolaže. U tu svrhu bi, prema njenom objašnjenju, trebalo da se koriste bar tri ili četiri metode, pre svega takozvana inhibicija hemoglutinacije. Reč je o metodi koja koristi već pomenutu osobinu virusa da vezuje eritrocite određenih životinjskih vrsta; s obzirom na činjenicu da antitela mogu da inhibiraju to vezivanje, moguće je i njihovo merenje.
Dr Gligić je, svojevremeno, na opisani način istraživala imunitet na virus Variole vere, pre pola veka, na Institutu Torlak. Imala je na raspolaganju četiri metode, kojima je merila imunitet kod obolelih, kod vakcinisanih, i kod eksperimentalno vakcinisanih kunića. Na osnovu njih je mogla precizno da odredi kad će i koja antitela će da se pojave, a kad će da nestanu, koliko će da traju, kao i koja su među njima takozvana neutrališuća antitela koja pružaju najbolju imunu zaštitu. Ona je tada, pored kolega u Belgiji, jedina u Evropi imala uslove da laboratorijski meri neutrališuća antitela, uz pomoć vrlo komplikovane reakcije in vitro,kao i in vivo (na hiljadama pilećih embriona starih 12-14 dana), što je bio i doktorski rad naše naučnice. Analizu neutrališućih antitela, koja zahteva posebne uslove, i danas izvodi tek samo nekoliko laboratorija u Evropi.

Dr Gligić dodaje da je, prema podacima istraživanja italijanskog Instituta za pulmološku onkologiju u Milanu, u serumima obolelih od raka pluća koji su bili uskladišteni u avgustu 2019, kasnije kod 11 odsto pacijenata nađeno da nose antitela na SARS-CoV-2. Oboleli su, dakle, imali kontakt sa koronavirusom, ali ostaje pitanje: da li je virus već postojao u raznim delovima sveta, ili su nađena antitela zapravo takozvana koreakcija na druge, već dugo poznate koronaviruse? Četiri predstavnika koronavirusa već su se, naime, odavno adaptirali na čoveka, uvrstivši se među takozvane ljudske koronaviruse, (Human Coronaviruses - HCoV-229E, HCoV-NL63, HCoV-OC43 i HCoV-HKU1), koji uglavnom izazivaju stanja slična običnoj prehladi. Za razliku od težih koronavirusnih bolesti kao što su SARS, MERS i aktuelna COVID-19, pomenuti humani koronavirusi nakon infekcije samo “protutnje” kroz ljudski organizam, uglavnom bez posledica.

Neprestane mutacije?

Još je neizvesno i u kom pravcu će nestabilni RNK (korona)virus, SARS-CoV-2, da evoluira. On pripada istoj porodici virusa kao i SARS-CoV, koji je 2003. godine u kineskoj provinciji Gvandong izazvao epidemiju SARS-a, ali je vremenom evoluirao/mutirao, te ga ni kineski istraživači u decembru 2019. nisu odmah prepoznali. Preskok barijere vrste - čak i preko više vrsta životinja, pre no što dođe do čoveka - može, naime, potpuno da promeni virus. Štaviše, u prirodi su takvi događaji mogući u bilo kom trenutku. Takođe, prelaskom sa slepih miševa na čoveka, (korona)virusi mogu da se adaptiraju na novu vrstu ćelija, ali i da se ne prilagode pa da nestanu, kao i da postanu vrlo zloćudni.
Neprestano mutirajući - što je bilo očekivano, imajući u vidu njegovu RNK prirodu -SARS-CoV-2 se pokazao i kao zloćudan virus, ali dr Gligić, uprkos tome, veruje da će on u jednom trenutku, prenoseći se sa čoveka na čoveka, oslabiti i nestati, poput ebole i još nekih drugih virusa. Od kako je otkriven 1976. godine, virus ebole je, na primer,širom Afrike izazvao više od 25 epidemija; obično se javljao po prelasku sa slepog miša na čoveka i širio se među ljudima, ali se kod ljudi uvek i završavao. Dr Gligić smatra da ni SARS-CoV-2 u ljudskoj populaciji ne nalazi svoje prirodne ćelije u kojima dugo može da se održava - čovek nije njegov prirodni supstrat - pa će prenošenjem sa osobe na osobu gubiti svoju patogenost, i u jednom trenutku će početi da se povlači. Naša sagovornica takođe objašnjava da virusi najčešće ne mogu neprestano da mutiraju u pravcu sopstvenog održanja; poneki među njima nađu „ključ“ kako da se duže održe, ali se u određenom trenutku jednostavno „umore“ i okrenu u drugom pravcu, slabeći i nestajući. Štaviše, naučnici u svetu sugerišu da bi veštačko ubrzavanje procesa mutiranja nekih virusa moglo da nas oslobodi virusa gripa, a nedavno se u naučnoj javnosti čuo i predlog da bi to mogao da bude način borbe i protiv Covid-19.

MEDICINA

U međuvremenu, već nekoliko mutacija SARS-CoV-2 alarmiralo je svetsku zdravstvenu zajednicu, što naša sagovornica naziva epidemijama unutar pandemije. Jednu takvu epidemiju u našoj zemlji dr Gligić je prepoznala nakon popuštanja epidemioloških mera, u julu prošle godine; lekari u našim covid bolnicama su tada počeli da izveštavaju o većem broju obolelih i težoj kliničkoj slici bolesti u odnosu na mesec dana ranije, što je, prema našoj naučnici, bila potvrda prisustva mutacije virusa koja ga je učinila kontagioznijim. Povećana smrtnost obolelih u tih 15 julskih dana, kad je u Srbiji od covid-19 umiralo i po 40 ljudi dnevno, svedočila je o mutiranom virusu. Krajem prošle godine je bilo potvrđeno da je u našoj zemlji izolovan takozvani britanski soj virusa, ali dr Gligić kaže da je taj virusni mutant zapravo bio prisutan i da se „krčkao“ još od jula. Ona, takođe, tvrdi da su britanske vlasti otkrile taj novi soj virusa tek kad je on verovatno već bio prisutan kod 80 odsto zaraženih u Velikoj Britaniji.
Mutacije virusa pri prenošenju sa čoveka na čoveka obično se događaju u specifičnim uslovima, u gusto naseljenim zajednicama, gde se virus češće prenosi, to jest brže doživljava promene tokom takozvanih pasaža kroz veliki broj ljudi različite genetske konstitucije.
Primeri za to su prenaseljeni delovi Brazila ili Indije, gde su se tokom četiri prolećna meseca vernici masovno okupljali na obrednom kupanju u svetoj reci Gang. Na sličan način dr Gligić komentariše i izveštaje da je na Sejšelskim ostrvima, uprkos masovnoj vakcinaciji tamošnjeg stanovništva protiv covid-19, došlo do novog talasa zaražavanja. Prema njenom tumačenju, verovatno je reč o lokalnoj virusnoj mutanti koja je, u borbi da se održi u ljudskim ćelijama, postala opasnija.
Mutacije virusa mogu da se kreću i u dobrom smeru, to jest virus može da počne da slabi - ali se to još ne događa - i u kom pravcu će SARS-CoV-2 dalje da evoluira zasad ne može sa sigurnošću da se predviđa, kaže dr Gligić. Prema njenom objašnjenju, to zavisi od odgovora na pitanje: da li je virus pre pohoda sa slepog miša na čoveka prethodno mutirao u prirodi, rekombinacijama na divljim životinjama, te je tako stekao pandemijski kapacitet -  dok mu je naše neodgovorno ponašanje samo pomoglo da se prenosi. Ukoliko se taj scenario odigrao u prirodi, virus će u prirodi ostati i ponovo će nas napasti, par godina nakon što izgubimo imunitet koji smo danas stekli prokužavanjem i vakcinacijom. Primer te vrste je i neprestano ponovno pojavljivanje „mišje groznice“ (hemoragijske groznice sa bubrežnim sindromom), koja se samo tokom radnog veka dr Gligić javljala u sedam epidemija, na svakih tri do pet godina. Kao i „mišju groznicu“, naša naučnica je svojevremeno sa saradnicima istraživala i influencu koju prenose ptice, kao i zapadnonilsku groznicu i druge viruse koji „tinjaju“ u prirodi i za koje se nikad ne zna kad bi mogli da budu aktivirani, nekim poremećajem u prirodi.

MEDICINA

Pobedila Covid-19

Tokom svog radnog veka na Institutu Torlak, dr Ana Gligić je neposredno radila sa nekim od najopasnijih virusa na našoj planeti, i vrlo je ponosna na činjenicu da se u radnim uslovima nikad nije zarazila. Ali, sticaj okolnosti je hteo da se danas, u 86. godini, zarazi novim koronavirusom, i to ubrzo nakon što je primila prvu dozu kineske vakcine (Sinopharm) protiv Covid-19. U martu 2021, naša naučnica je punih 13 dana provela u (tada covid) bolnici KBC „Dr Dragiša Mišović“, na intenzivnoj nezi sa kiseoničkom podrškom.
„Budući da sam primila vakcinu pre no što sam se zarazila, bila sam svesna da sam prepuna virusa, i onog mrtvog vakcinalnog, i ovog živog koji me je zadesio“, priča o tome dr Gligić. Ali, znala sam i da je prva vakcinacija bila uspešna, da je morala da stvori neka antitela, samo ne dovoljno da savladaju milione virusa u meni, koji su se još i umnožili. Brojala sam dane, boreći se da dođem do 10-tog, i potom i do 14-tog, jer sam znala da će u ta četiri dana moj organizam da stvori onoliko antitela koliko je imuno sposoban, i da posle toga njihov broj više neće da raste. I zaista, 13. dana sam otpuštena iz bolnice, sa maksimalnom količinom antitela na SARS-CoV-2“.
Govoreći u prilog imunizaciji vakcinom koja sadrži kompletan virus, sa svim njegovim proteinima, dr Gligić je uverena da joj je prva doza vakcine sigurno pomogla da savlada bolest. „Izabrala sam vakcinu koja je razvijena klasičnom tehnologijom, tako da sadrži ceo virus (razmnožen i umrtvljen), i zahvaljujući tome ima najveće šanse da stvara antitela i na mutante virusa. Još ne znamo koliko traje imunitet koji ova vakcina daje, ali je moguće da će biti sezonski, kao kod gripa. Imajući u vidu učestalo mutiranje novog koronavirusa, moguće je da ćemo se protiv njega i dalje boriti sezonskim vakcinama.

Ukoliko, pak, SARS-CoV-2 mutira isključivo “kroz čoveka”, virus će neminovno oslabiti i nestati kao i mnogi pre njega, kaže dr Gligić. Naša naučnica, međutim, napominje da se novi koronavirus ponaša drugačije u poređenju sa virusima koje je istraživala, kao i da se o njemu još mnogo toga ne zna. Jedno od otvorenih pitanja je i povezanost, odnosno uticaj krvne grupe na stepen zaražavanja određene populacije, težinu bolesti, pa možda i na mutacije samog virusa. Takođe, još nije dokazano da li neka od krvnih grupa može da bude faktor rizika za pojavu koaguluma, budući da se zna da je pojava koagulacija kod obolelih rezultat toga što virus ima osobinu da vezuje određene vrste eritrocita. O koroni još ne znamo sve, tek se pravi mozaik znanja i karakteristika virusa, kaže naša naučnica.

Kolektivni imunitet

Osim da čekamo na trenutak kad će novi koronavirus možda oslabiti i nestati - što bi bio kraj  procesa koji može da potraje par godina, odnoseći ljudske živote - ono što tim povodom možemo da učinimo jeste da onemogućimo da se veoma kontagiozni SARS-CoV-2 lako prenosi sa čoveka na čoveka. Dr Gligić kaže da smo obimnom vakcinacijom već prekinuli lanac prenošenja virusa, te da sa više od 60 odsto prokužene i imunizovane populacije već imamo kolektivni imunitet, ali da ne smemo prerano da se opustimo - ne treba potpuno da se „otvorimo“ dok se ne vakciniše još 10 odsto stanovništva Srbije.
Zvaničnoj brojci od više od tri i po miliona vakcinisanih građana naše zemlje (sa jednom, ili sa obe doze neke od vakcina), dr Gligić dodaje 750 hiljada ljudi koji su preležali Covid-19; uz još oko pola miliona pozitivno testiranih na prisustvo novog koronavirusa, čak i kad se od tog broja oduzme eventualno 30 odsto lažno pozitivnih rezultata na PCR testu, naša naučnica zaključuje da, sa više od 60 odsto prirodno ili veštački imunizovane populacije, Srbija već ima kolektivni imunitet. Ipak, dr Gligić smatra da još 10 odsto stanovništva treba da je vakcinisano, i to do početka meseca jula. U julu, koji je već po pravilu stabilno topao letnji mesec - uz prokuženo i imunizovano stanovištvo i uz pretpostavku da će virus oslabiti kroz „pasaže“ u humanoj populaciji - epidemiološke mere koje su ometale društveno-ekonomske aktivnosti mogle bi, po mišljenju našeg vrsnog virusologa, gotovo u potpunosti da budu ukinute. I dalje je, međutim, potrebna visoka doza opreza jer virus ne poznaje državne granice; Srbija je obezbedila dovoljno vakcina za svoje stanovništvo i uspešno sprovodi masovnu imunizaciju, ali uvek postoji opasnost od „uvoza“ novih sojeva koronavirusa iz drugih zemalja. Između ostalog, nošenje maski, držanje fizičke distance i dezinfekcija ruku treba da ostanu preporučene mere zaštite. Dr Gligić još jednom podseća na činjenicu da novi koronavirus ne zabrinjava toliko zbog letaliteta, koliko zbog velike kontagioznosti i kliničkih manifestacija bolesti koje zahtevaju bolničko lečenje - najveća opasnost je potencijalno veliki broj inficiranih osoba koje asimptomatski nose virus i seju ga po okolini.

MEDICINA

O prekinutom lancu prenošenja virusa unutar Srbije i kolektivnom imunitetu stanovništva, (početkom juna) svedoče i dnevni izveštaji o sve manjem broju novozaraženih, ali i podaci o opadajućem broju hospitalizovanih i umrlih, kao i o izlasku bolnica iz takozvanog covid režima rada. Dr Gligić napominje da vakcina ne može da pruži stopostotnu zaštitu, pa treba pretpostaviti da bar jedan odsto vakcinisanog stanovništva nema antitela na Covid-19, ali tvrdi da je naša populacija već relativno dobro zaštićena.

Zaštićena vrsta

Slepi miševi su prirodni rezervoari ne samo koronavirusa već i virusa „mišje groznice“, ebole i drugih opasnih mikroorganizama. Pritom, slepih miševa ima čak 1400 vrsta, tako da i među njima može da dođe do preskoka barijere vrste. Iako bi se moglo reći da su vrlo štetni po čoveka, slepi miševi se, međutim, ne uništavaju zato što su, s druge strane, čovekova najbolja zaštita od štetnih insekata. Dr Gligić kaže da su slepi miševi najbolji pesticidi na planeti: uništavaju milijarde štetnih insekata, naročito u tropskim predelima, u kojima su prenosnici ozbiljnih bolesti poput denga groznice, zapadnonilske i žute groznice, krimske-kongo hemoragijske groznice, i drugih.

 

 

Gordana Tomljenović

 


 

Kompletni tekstove sa slikama i prilozima potražite u magazinu
"PLANETA" - štampano izdanje ili u ON LINE prodaji Elektronskog izdanja
"Novinarnica"

 

 

 

  back   top
» Pretraži SAJT  

powered by FreeFind

»  Korisno 
Bookmark This Page
E-mail This Page
Printer Versie
Print This Page
Site map

» Pratite nas  
Pratite nas na Facebook-u Pratite nas na Twitter - u Pratite nas na Instagram-u
»  Prijatelji Planete

» UZ 100 BR. „PLANETE”

» 20 GODINA PLANETE

free counters

Flag Counter

6 digitalnih izdanja:
4,58 EUR/540,00 RSD
Uštedite čitajući digitalna izdanja 50%

Samo ovo izdanje:
1,22 EUR/144,00 RSD
Uštedite čitajući digitalno izdanje 20%

www.novinarnica.netfree counters

Čitajte na kompjuteru, tabletu ili mobilnom telefonu

» PRELISTAJTE

NOVINARNICA predlaže
Prelistajte besplatno
primerke

Planeta Br 48


Planeta Br 63


» BROJ 116
Planeta Br 116
Godina XXI
Mart - April 2024.

 

 

Magazin za nauku, kulturu, istraživanja i otkrića
Copyright © 2003-2024 PLANETA