MAGAZIN ZA NAUKU, ISTRAŽIVANJA I OTKRIĆA
»  MENI 
 Home
 Redakcija
 Linkovi
 Kontakt
 
» BROJ 50
Godina IX
Mart - April 2012.
»  IZBOR IZ BROJEVA
Br. 65
Sept. 2014g
Br. 66
Nov. 2014g
Br. 63
Maj. 2014g
Br. 64
Jul. 2014g
Br. 61
Jan. 2014g
Br. 62
Mart. 2014g
Br. 59
Sept. 2013g
Br. 60
Nov. 2013g
Br. 57
Maj. 2013g
Br. 58
Juli. 2013g
Br. 55
Jan. 2013g
Br. 56
Mart. 2013g
Br. 53
Sept. 2012g
Br. 54
Nov. 2012g
Br. 51
Maj 2012g
Br. 52
Juli 2012g
Br. 49
Jan 2012g
Br. 50
Mart 2012g
Br. 47
Juli 2011g
Br. 48
Oktobar 2011g
Br. 45
Mart 2011g
Br. 46
Maj 2011g
Br. 43
Nov. 2010g
Br. 44
Jan 2011g
Br. 41
Jul 2010g
Br. 42
Sept. 2010g
Br. 39
Mart 2010g
Br. 40
Maj 2010g.
Br. 37
Nov. 2009g.
Br.38
Januar 2010g
Br. 35
Jul.2009g
Br. 36
Sept.2009g
Br. 33
Mart. 2009g.
Br. 34
Maj 2009g.
Br. 31
Nov. 2008g.
Br. 32
Jan 2009g.
Br. 29
Jun 2008g.
Br. 30
Avgust 2008g.
Br. 27
Januar 2008g
Br. 28
Mart 2008g.
Br. 25
Avgust 2007
Br. 26
Nov. 2007
Br. 23
Mart 2007.
Br. 24
Jun 2007
Br. 21
Nov. 2006.
Br. 22
Januar 2007.
Br. 19
Jul 2006.
Br. 20
Sept. 2006.
Br. 17
Mart 2006.
Br. 18
Maj 2006.
Br 15.
Oktobar 2005.
Br. 16
Januar 2006.
Br 13
April 2005g
Br. 14
Jun 2005g
Br. 11
Okt. 2004.
Br. 12
Dec. 2004.
Br 10
Br. 9
Avg 2004.
Br. 10
Sept. 2004.
Br. 7
April 2004.
Br. 8
Jun 2004.
Br. 5
Dec. 2003.
Br. 6
Feb. 2004.
Br. 3
Okt. 2003.
Br. 4
Nov. 2003.
Br. 1
Jun 2003.
Br. 2
Sept. 2003.
» Glavni naslovi

TEMA BROJA - MATICA SRPSKA

 

 

Sto osamdeset šest godina u službi duhovnog i političkog objedinjavanja svoga naroda

Košnica srpske kulture

U novovekovnoj istoriji Srba Matica srpska je najstarija ustanova nacionalne kulture, i jedna od najstarijih u Evropi, jedinstvena po svom nastanku, delokrugu i trajanju. Šesnaestog februara navršila je sto osamdeset šest godina u službi svome narodu. Osnovana 1826, zajedničkom ljubavlju i revnošću "za opšte dobro", ona je od samih početaka uključivala srpski narod, koji se tek oslobadjao vekovne turske uprave, u savremene evropske tokove i u istoj meri razvijala njegovu svest o posebnom istorijskom, duhovnom i državnom identitetu. Ako je Sveti Sava, a jeste, "zbirno ime" Srba, Hilandar mesto njihovog novog sabranja, Matica je panteon svekolikog srpskog pamćenja.

ÄŚedomir Popov

Povod za osnivanje ovoga društva jeste zajednička ljubav i revnost za opšte dobro, a namera je širenje književnosti i prosvećenja naroda srpskog, to jest da se srpske knjige rukopisne na svet izdaju i šire, i to sad i odsad bez prestanka i svagda.
Osnovi i potpisi priložnika M. S.

Zbunjene su pčele bez matice
Rečnik MS, 1969:313

Moglo bismo reći da su Srbi jedini narod na svetu koji je imao svest o svojoj istoriji, a da nije imao ni škola ni knjiga da je odatle uči.
M. Ekmečić


Na slici levo: ÄŚedomir Popov, predsednik Matice srpske

Matica srpska je delo Srba u Ugarskoj koji su osećali potrebu za institucijom koja bi odgajala nacionalnu svest i negovala nauku, jezik i književnost . Osnovana je tri meseca posle osnivanja Madjarske akademije nauka (1825), koju nedelju ranije nego što je ruska vlada uputila ultimatum u Carigrad da se ispuni zahtev Srbije za samoupravom a pola godine pre pregovora u Akermanu na kojima se Turska obavezala da za 18 meseci uredi srpsko pitanje ( Serbski letopis je u osmoj svesci , 1827 , preneo odredbe Akermanske konvencije koje su se odnosile na Srbiju ). Učinili su to Jovan Hadžić, drugi doktor prava medju Srbima, potonji pisac Gradjanskog zakonika autonomne srpske kneževine, i šestorica peštanskih trgovaca.

Osnivači

Jovan Hadžić, Sombor (1799 - 1869)

Josif Milovuk, Trpinja, Srem (1793 - 1850)

Gavrilo Bozitovac, Budim (1798 - 1866)

Georgije Stanković, Vršac (1782 - 1853)

Petar Rajić, Kovačica (1780 - 1855)

Jovan Demetrović, Dalmacija (1778 - 1830)

Andrija Rozmirović, Karlovci (1798 - 1835)

U znak jednakosti potpisani su u krugu. Kad su se Milovuk i Bozitovac odvojili, njihovi potpisi su precrtani .

Prečanski intelektualci, trgovci i plemići ostavili su nam zadužbinu koja je, kako to njen aktuelni predsednik, akademik ÄŚedomir Popov, često ističe, " preživela sedam država i nekoliko različitih političkih sistema". Nedavno se našla u središtu interesovanja medjunarodnog skupa o slovenskim maticama koji je na Centralnom evropskom univerzitetu u Budimpešti organizovao belgijski institut National Movement and Intermediary Structure in Europe (NISE) sa sedištem u Antverpen u.

Dušan Nikolić

Dušan Nikolić, generalni sekretar Matice srpske

- ÄŚinjenica da se jedan evropski institut, koji se bavi nacionalnim pokretima i društvenim organizovanjem paradržavnog tipa, odnosno institucijama koje nisu neposredno vezane za državnu strukturu a bave se nacionalnim pitanjima, interesuje za Maticu srpsku, svedoči o izvesnoj dalekovidosti onih koji su je osnovali kao društvenu organizaciju nevladinog tipa, kaže njen generalni sekretar Dušan Nikolić, profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu i učesnik budimpeštanskog skupa.

" U svojoj istoriji, dugoj i važnoj za srpsku nacionalnu kulturu, ona je, gledano iz ugla ljudi sa Zapada, poprimila neuobičajenu strukturu: s jedne strane je okupljala ljude koji su imali snažni intelektualni potencijal a, s druge, finansijere koji su mogli da podrže njihove aktivnosti. Taj model se pokazao veoma funkcional nim, pa zato", zaključuje prof. Nikolić, "i zanimljiv onima koji kreira ju nov i pore dak u Evropi ".

Znameniti prethodnici

Matice je neposredno iznikla iz nastojanja uredništva Srpskog letopisa da obezbedi dalje izlaženje časopisa ali je u suštini rezultat jednog kulturnog pokreta koji se začeo medju Srbima u drugoj polovini XVIII veka, pod uticajem ideja racionalizma i prosvetiteljstva, čiji je pravi nosilac bio Dositej Obradović. Na prostoru od Trsta, preko Beča (gde su se prvenstveno bavili intelektualnim radom), do Pešte i Temišvara , na kome su Srbi živeli, podseća predsednik Popov, rodjeno je, pored Dositeja, još " nekoliko vrlo znamenitih ljudi, od znanja, obrazovanja i svesti " - Zaharije Stefanović Orfelin, Jovan Rajić, Sava Tekelija, Atanasije Stojković, Božidar Grujić, Stefan Stratimirović . Ta svest je, izmedju ostalog, rodila medju Srbima i ideju o naciji . P atrijarh Arsenije IV Ĺ akabenta još 1841. godine poručuje od Hristofora Ĺ˝efarovića bakrorez sa objašnjenjima svih srpskih vladara svetitelja . Sava Tekelija iz Arada je 1786, sa 25 godina, odbranio disertaciju De causa et fine civitatis ( O uzroku i cilju postojanja države ) i postao prvi doktor pravnih nauka u Srba , Atanasije Stojković predaje fiziku u Harkovu , Jovan Rajić piše Istoriju raznih slovenskih narodov. "Ako su fruškogorski manastiri u to vreme imali šest prepisa Dušanovog zakonika, to je značilo da su Srbi ponovo postali svesni da su nešto posebno, da imaju svoju istoriju, istoriju koja potvrdjuje narodnu tradiciju i epiku", veli Popov.

Briga o pravopisu

Prof. Mato Pižurica

U jezičkoj politici Matica srpska se u početku suprotstavljala Vuku, a danas ima "vodeću ulogu u afirmaciji srpskog književnog jezika zasnovanog na vukovskim tekovinama". Posle neslavnog Novosadskog dogovora , 1954, koji je naneo nenadoknadivu štetu ćirilici, Matica je objavila prvi Pravopis srpskohrvatskog jezika , koji je važio sve do raspada Jugoslavije, a 1993. godine Pravopis srpskog jezika . "Matica je u naznačenom periodu stekla privilegiju da brine o dvema bitnim normativističkim oblastima – o pravopisu i o leksikologiji i leksikografiji standardnog srpskog jezika, tada pod srpskohravtaskom etiketom", kaže dr Mato Pižurica, sekretar Odeljenja književnosti i jezika i glavni redaktor dopunjenog izdanja Pravopisa (2011).

"Zajedno sa Maticom hrvatskom Matica srpska je pripremila i objavila Pravopis 1960. i 1967-1976. Rečnik srpskohrvatskog književnog jezika (t. III-VI samostalno, pošto su Hrvati faktički izašli iz jezičkog zajedništva." I Pravopis iz 1993 (ponovljena izdanja 1994. i 2002), čiji je glavni autor Mitar Pešikan, započet je kao srpskohrvatski, a završen kao srpski. Bio je to "prvi priručnik koji je vratio srpsko ime", ističe Pižurica, jedan od autora. Zbog nedostataka " u praktičnoj primeni" redaktorska grupa je priredila izmenjeno i dopunjeno izdanje .

Matica je pripremila i objavila obiman jednotomni Rečnik srpskog jezika (2007, dopunjeno izdanje 2011), na 1560 strana velikog enciklopedijskog formata (dvostubačno), sa 85.000 o drednica. Rečnik je delo grupa autora, uglavnom iz Insituta za srpski jezik SANU, a redaktor Miroslav Nikolić. Ove godine biće završeno redigovanje Normativne gramatike srpskog jezika Ivana Klajna i Predraga Pipera. Krajem godine trebalo bi da započne izrada višetomnog rečnika srpskog jezika .

- S raskidom jezičkog zajedništva ništa se bitno nije dogodilo - zaključuje prof. Mato Pižurica. - Srbi nemaju problem identiteta i kontinuiteta svoga jezika. Ali, u slučaju novih jezičkih "entiteta" ne smemo se pomiriti da budemo razbaštinjeni!

"Ova ljubav za otačastvo", kaže u jednoj besedi Milo Lompar, "predstavlja čin kulture koji možemo pronaći ispod pera onih koji su, poput Dositeja, često poimani kao potpuna suprotnost svetosavskom prosvetnom predanju." Kao student Univerziteta u Haleu, godine 1783, Dositej je ovako popunio svoj katalog: Demetrius Obradovics aus Serbien. On nikada u toj Srbiji pre toga nije bio, niti je ona u to vreme postojala kao država, ali je bila zemlja "očuvana i stvorena unutar jednog dugog i simboličnog pamćenja".

Pod Dositijevim uticajem se počelo razmišljati o moralnim vrednostima društva, preobražajima u socijalnim odnosima i standardnom jeziku koji će narod razumeti da bi se mogao opismeniti, objašnjava smisao delatnosti Dositeja , Rajića i kasnijih srpskih c r kvenih i političkih prvaka predsednik Popov . Karlovački mitropolit Stratimirović piše, mnogo pre Garašanina i Prvog ustanka, jednu knjižicu o tome da su Srbi jedinstven svet i da moraju povesti borbu da se objedine, ako ne politički a ono bar duhovno, na osnovi pravoslavlja, svog jezika i svoje literature.

Za poruku iz osnivačkog akta, "da se srpske knjige rukopisne na svet izdaju i šire, i to sad i odsad bez prestanka i svagda" , akademik Popov kaže da je " najdragocenija " koja se mogla dati u to vreme . Medju prvima su se u priložnike i članove upisali trgovci Simeon Ĺ ićar iz Beča, Mihailo Ĺ ević (Temišvar), Grigorije Kostić (Novi Sad), arhimandrit manastira Krupe Gerasim Zelić, u trećem krugu knez Miloš (s prilogom od 400 forinti) , njegov brat Jevrem i zet , baron Jovan Nikolić od Rudne, na čijem su se imanju kod ÄŚakova u Rumuniji , kako kaže prof. Nikolić, "skupljali ljudi koji su stvarali novu Srbiju " .

Svi priložnici su bespovratno dali novac, osim Josifa Milovuka i njegovog šuraka Bozitovca , z bog jednog rascepa, za koji Popov veli da je bio "najkorisniji rascep u srpskoj istoriji". Naime, Hadžić je nameravao da od Matice napravi veliko kulturno društvo za širenje prosvete, znanja i nacionalnog duha medju Srbima širom balkansko-panonskog prostora a ne samo u Budimu , u podgradju Taban, u kome je tada živelo 800 srpskih porodica , a Bozitovac i Milovuk su postojanje i rad društva zami šlja li kao poslovno udruženje.

Kasnije su Matici pristupili i moćniji darodavci, plemići i bogati gradjani (Jovan Nako, Sava Tekelija i drugi). Pa ipak, na kraju svog prvog desetleća njena aktivnost je bila potpuno zamrla, navodno zato što nije bila registrovana, a u stvari vlast nije blagonaklono gledala na njene veze sa Rusijom.

Besplatn o preseljenje

Posle dvogodišnjeg spora sa austrijskom administracijom p eštanski advokat i novinar Teodor Pavlović je oživeo rad Matice. Ogromne su njegove zasluge za Maticu, čiji je bio sekretar bio. Hadžić, Pavlović i Tekelija su tri ugaona kamena, najvažnije figure iz prvih decenija njenog postojanja, pa i u čitavoj Matičinoj istoriji. Medju potonjim čelnicima značajniju ulogu od drugih imali su i vladika bački Platon, Pavle Kojić, Ä?ordje Natošević, Miloš Dimitrijević, Vasa Stajić, Mladen Leskovac...

Panteon sa sekretarovom bibliotekom

Deo Panteona sa sekretarovom bibliotekom

Stvarni prelom u Matičinom radu nastao je izborom Save Tekelije za predsednika. Ovaj srpski plemić i intelektualac bio je njen najveći dobrotvor. O snovao je zavod za školovanje srpske omladine i u elitnom centru Pešte (danas Vereš Palne 17-19) podigao internat , Tekelijanum, u koji je smestio i Maticu i zaveštao joj nadzor nad zadužbinom. Na mestu Tekelijine dvospratne kuće patronat zadužbine je početkom prošlog veka podigao palatu Tekelijanum (arh. Ĺ andor Felner). Kao sledbenik ideja prosvećenosti, Tekelija se zalagao da ona dobije atribute Srpske akademije nauka . "T o je bilo bitno za podizanja opšteg nivoa obrazovanja, samosvesti i samopoštovanja koje nam je kao narodu nedostajalo, kao što nam i danas nedostaje. Tekelija je znao da nećemo moći da napravimo nijedan korak napred, ako nemamo intelektualnu elitu i pravog sagovornika u očima predstavnika drugih nacij a", kaže sekretar Nikolić.

- Ljudi u Matici i oko nje bili su ljudi od mere i gradjanske opreznosti , što mi danas ponekad nemamo , svesni da uslova za političko jedinstvo Srba u Monarhiji nema, ali da svakom političkom ujedinjavanju prethod i kulturno – ističe Popov.

O protivljenju Matičinih prvaka (Hadžić, Tekelija) i mitropolita Stratimirovića Vukovoj jezičkoj reformi prof. Popov kaže da to nije bio " otpor svakoj novotariji " , već strepnja " da će Vuk odvojiti srpsku inteligenciju od Pravoslavne crkve i baciti je u naručje unijatima i katolicima, a ona je bila stvarna osnova nacionalnog identiteta " .

Matica srpska je preseljena u Novi Sad aprila 1864. Ideja o preseljenju, piše A. Ivić, potekla je od "njenih denuncijanata i protivnika" i stoji u "direktnoj vezi sa tužbom Petra Asi-Markovića (jednom od prvih članova – nap. a.) protiv Matice" ( Spomenica ). Akademik Popov smatra da pravi razlog leži u činjenici da su Srbi, pošto je Beč ukinuo srpsko vojvodstvo 1859, osetili da " njihov značaj u Pešti slabi, da se srpski svet topi u severnoj Madjarskoj a jača u Novom Sadu, koji je pred revoluciju 1948. imao 20.000 stanovnika ".

Zmajeva nagrada

Zmajeva nagrada, prestižno Matičino priznanje za poeziju na srpskom jeziku, ustanovljena je 15. marta 1953. u spomen na Jovana Jovanovića Zmaja, povodom 120. godišnjice rodjenja. Nagrada se uručuje svake godine na dan osnivanja Matice srpske 16. februara a ove je nagradjen novosadski pesnik Vojislav Karanović , za knjigu "Unutrašnji čovek", koju je objavila Narodna biblioteka "Stefan Prvovenčani" u Kraljevu, u ediciji "Povelja".

Prvi dobitnici, Antonije Isaković i Velibor Gligorić, nisu bili pesnici. Godine 1955. nagrada nije dodeljena. Vasko Popa je prvi dobitnik Zmajeve nagrade medju pesnicima za čuvenu zbirku Nepočin polje , 1956, dok je Boško Petrović iste godine nagradjen za knjigu pripovedaka Lagano promiču oblaci .

Desanka Maksimović je Zmajevu nagrade dobila 1958, za zbirku pesama Miris zemlje i od tada je ona isključivo priznanje za poeziju. Jedini je dvostruki nosilac ovog priznanja ( Nemam više vremena , 1973).

Medju nagradjenim delima su, pored Popine, i druge poznate pesničke knjige: Vreme, vatre, vrtovi Ivana V. Lalića, Raičkovićeva Kamena uspavanka , Kameni spavač Maka Dizdara, Slatko pravoslavlje Bogdana ÄŚiplića, Velika Skitija Miodraga Pavlovića, Soneti Skendera Kulenovića, Balkanskom ulicom Ivana Gadjanskog, Kaža Matije Bećkovića, Da vidiš čuda Brane Petrovića, Napast Novice Tadića, Tamni tam i Bele basme Aleka Vukadinovića... ..

Kada je po d predsedništvom Pavla Kojića donesena odluka o preseljenju, Novosadska srpska crkvena opština u pismu Matici od 11. oktobra 1863. "izjavljuje svoju radost zbog toga" i da je u svog episkopa i "dobrotvora narodnog" Platona Atanackovića "izmolila i stan zgodan gde bi se mogla smestiti". Maticu je u Novi Sad besplatno pres e lio Jovan Forović, a vladika Platon primio u svoj dvor. Bila je to kuća (današnji Platoneum ) koju je Platon kupio od porodice Serviski (poreklom iz Neminikuća pod Kosmajem), da u njoj stvori prvi srpski univerzitet što a ustrijske vlasti pod pritiskom Madjara nikada nisu dozvolile.

U Novom Sadu Matica počinje da objavljuje knjige, organizuje istorijske manifestacije, slavi Svetoga Savu, saradjuje sa školama. Dobija nove darodavc e , od Gerskih do Trandafila , da samo njih pomenemo.

Prosvetni cen tar

U Matičinoj istoriji do preseljenja u Novi Sad književnost i jezik su u središtu pažnje . Kada se preorijentisala na Vukov jezik, podseća Popov, njeni čelnici su shvatili da ona treba da vrši prosvetiteljsku ulogu i počela je da izdaje veliku ediciju Knjige za narod. Bila su to praktična uputstva, od zdravstvenih, preko poljoprivrednih, vaspitnih, obrazovnih, higijenskih do ekoloških. Toj prosvetiteljskoj tendenciji u Matici je izborio ravnopravni status sa književno-jezičkom dr Dj?ordje Natošević.

Matica igra ulogu kulturnog i prosvetnog centra Srba sve do I stočne krize 1875-1878. i Berlinskog kongresa na kome Srbija stiče nezavisnost . Novi Sad sa središtem u Matici i Srpskom narodnom pozorištu, koje je u medjuvremenu stvoreno, kao i Gradska biblioteka, bio je mesto, kako je Skerlić primetio, "u kome se mislilo za ceo srpski narod". To je čuvene Skerlićeva rečenica , kaže Popov . Zbog toga je grad i dobio ime Srpska Atina.

Naučna odeljenja

Matica ima sedam naučnih odeljenja . Najstarije je Odeljenje za književnost i jezik a njegov sekretar dr Mato Pižurica . Slede: Leksikografsko (dr Branko Bešlin), Odeljenje za društvene nauke (dr Ljubomirka Krkljuš), Odeljenje za prirodne nauke (akademik Rudolf Kastori) , Odeljenje za likovne umetnost i (dr Aleksandar Kadijević), Odeljenje za scenske umetnosti i muziku (dr Zoran T . Jovanović) i Rukopisno odeljenje (upravnik Sonja Bob).

Oko Matice se okupljala Ujedinjena omladina, sa časopisima Matica, Mladost. Kada je to procenjeno kao nacionalna agitacija Svetozar Miletić, predsednik i Član Upravnog odbora, dao je ostavku da ne ugrozi njen opstanak. Zbog takvog dejstva i uticaja Matici je zapretila opasnost da bude vraćena u Peštu. Taktički izbor za predsednika Miloša Dimitrijevića, madjarskog senatora, osujetio je takve planove. On je rad Matice ograničio na kulturu.

U medjuratno vreme njena delatnost je bila skromna ali je ipak izdala knjige Pupina, Milankovića, Cvijića, Erdeljanovića, M ilana Kašanina, objavljivala je i Slobodana Jovanovića, izdavala Letopis . Posle Drugog svetskog rata imovina ove najveće zadužbinske ustanove u Habzburškoj monarhiji je konfiskovana (desetine kuća u Novom Sadu , zamak "Fantast" B. Dundjersk og u Bečeju , poljoprivredno zemljište ). Postavilo se i pitanje šta sa Maticom, kao što se postavljalo i izmedju dva rata, kada se posle ujedinjenja mislilo da više nema razloga da se Srbi izdvajaju. Tada su Maticu sačuvali Vasa Stajić, Radivoje Vrhovac, Marko Maletin, M . Kašanin...

- Medju komunističkim šefovima bilo je takodje pametnih ljudi (Aleksandar Ĺ ević, Jovan Veselinov) koji su se odlučno suprotstavili pokušajima da se ona uništi . I Matica se našla pod patronatom države, kaže predsednik Popov. - Kada su intel e ktual ci medju partijskim kadrovima (Raša Radujkov, Miloš Hadžić, Ĺ˝ivan Milisavac, Ĺ˝ivojin Boškov, Miloš Jovanović) shvatila mogućnosti Matice počela je ona da razvij a i treću komponentu – nauku, da osniva naučne časopise. Rukopisno odeljenje postaje centar dragocene gradje za kulturnu i političku istoriju Srba od XVIII do XX veka. Nedavno je izašla Srpska buna 1848-1849 Novaka Popovića, koju je napisao za vreme rata ali nije hteo da je objavi. Ima i takvih rukopisa kao što je popis svih oficira u austrijskoj vojsci, koji još niko nije koristio.

Matica je današnju organizaciju dobila 1958. godine, kada su najpre Biblioteka i Galerija a potom i Izadavačko preduzeće postale samostalne ustanove ali sa Matičinim amblemom. S ve one zapravo čine Maticu srpsku . Jedino je delatnost ugašenog izdavačkog preduzeća, pod okriljem Biblioteke, požrtvovanim zalaganjem upravnika Mira Vuksanovića nastavio Izdavački centar.

Primetan je u poslednje četiri godine opšt i trend njene mdoernizacije ( digetalizacij a rukopisa , stvorena je elketronsk a baz a podataka o Matici i uopšte našoj kulturi ) . U mnogim gradovima (Kikinda, Zrenjanin, Banjaluka, Podgorica, Niš, Užice, Ivanjica ... ) Matica ima svoje filijale. Osnovana je Sekcij a za tehničku kulturu s ciljem da "objedini naša saznanja o tehničkim dostignućima", jer smo u ovoj sferi imali najviše domete ( Tesla, Pupin, Mihailo Petrović, Milanković ), kaže prof. Nikolić.

U Matici srpskoj ma gde ona bivala: u Tekelijanumu ili Platoneumu, Kosirovićevoj ili Farnbahovoj kući, u svom domu u Glavnoj ulici ili zadužbinskom zadanju Marije Trandafil, kao u košnici, svako je imao svoju ulogu : predsednik, potpredsednici, sekretar (uvek su birani iz reda najuglednijih pojedinaca ), dobrotvori i bogati gradjani ( materijalno je podržavali ), intelektual c i - prinose stručnim znanj em i kreativnošću . Danas je u Matičine naučne i projekte od kapitalnog značaja za srpsku kulturu uključeno oko 2.000 saradnika. "Matica je vrlo živa i dinamična ustanova, kao da iza sebe nema 186 godina. Ili možda baš ta duga tradicija hrani i održava tu njenu vitalnu energiju", kaže na kraju mandata predsednik Popov. I poručuje:

Ostvarena vizija

  - Biće uvek odgovora na zahteve i izazove javnosti ali bez napuštanja tradicije. Mi smo već 2010. stvorili S rpski p anteon, stalnu izložbenu postavku tvoraca Matice srpske s materijalne i intelektualne scene. U Panteonu su portreti svih Matičinih predsednika, dobrotvora , znamenitih saradnika, zbirka najznačajnijih dokumenata, sekretarova biblioteka .. .

F ormiranje Panteona predložio je sekretar Dušan Nikolić, krajem 2008. godine, na 170. godišnjicu izbora Save Tekelije za predsednika Matice srpske , a projekt finansirala gradska uprava. Panteon je oblikovao Matičin stručni tim. Tekelija je smatrao da narod treba da čuva uspomenu na istaknute pojedince i testamentom je odredio da jedna od prostorija pod upravom Matice srpske u peštanskoj palati Tekelijanum, po uzoru na Hram slavnih u Parizu, bude pretvorena u svojevrsni Srpski panteo n.

Matica je decenijama prikupljala portrete i rukopise svojih časnika i dobrotvora i tako je nastala "zbirka koja predstavlja autentično svedočanstvo o uticaju pripadnika intelektualne elite i gradjanske klase na razvoj srpskog društva ". Ona je ogledalo portretskog slikarstva u Srba od prvih decenija XVIII veka i formiranja nacionalne umetnosti novijeg doba do naših dana i deo jedinstvenog enterijera Matice srpske u zadužbinskom zadanju Marije Trandafil. Autori portreta su: Stefan Tenecki, Jakov Orfelin , Aksentije Marodić, Novak Radonić , Uroš Predić , M ilenko Ĺ erban, Petar Dobrović, Petar Omčikus i drugi.

Stvaranjem Panteona Matica je ukazala na sve one koji su se upisali u njenu dugu istoriju sa željom da ovi časni primeri podstaknu savremenike "da postanu deo buduće istorije Matice srpske".
- Matica je imala jedno zračenje i sadašnja uprava se trudi da to zračenje sačuva, jer srpski narod živi u krajnje nepovoljnim vremenima. Srbi su dežurni krivci za sve nevolje Evrope, kako kaže Popov. Postoji i tendencija da nacionalne institucije ne treba održavati kao pre. Ohrabruje, medjutim, činjenica da u široj javnosti postoji veliko uvažavanje Matice. Tokom Dana Matice u Beogradu i zložbu u Galeriji SANU za četiri nedelje videlo je 25.000 ljudi.

 

  back   top
» Pretraži SAJT  

powered by FreeFind

»  Korisno 
Bookmark This Page
E-mail This Page
Printer Versie
Print This Page
Site map

» Pratite nas  
Pratite nas na Facebook-u Pratite nas na Twitter - u  
»  Prijatelji Planete
 

 

Magazin za nauku, kulturu, istraživanja i otkrića
Copyright © 2003 -2014. PLANETA